Holy Crap

15.03.2008., subota

Sramota tražiti (ljubav) na Internetu

< ironija: uključena />

Naprosto sam šokiran. Nađem se na kavi s frendicom. Nismo se vidjeli sto godina. Pa kaj ima novoga, stara? Pa tak s posla na posao... tu i tamo koja pijanka, ali sve je to nekak bezveze. Ipak možda sam otkrila alternativu. Znaš otvorila sam si profil na Iskrici. Iskrica?! Kaj ti je to? Začuđeno ju gledam. Jel to neki novi lounge bar?

Ma ne... to ti je web site na kojem ljudi kreiraju profil i onda gledaš tko ti paše, pa možeš slati poruke i tak... kroz komunikaciju tko zna što će se dogoditi?

Pa jesi ti stara moja normalna? Pa znaš li ti koliko manijaka ima na Internetu, pa to ti je opasno! Daj se skini s toga. Dok dođe Milena nemoj joj molim te ništa reći da se ne osramotiš. Nadam se da nikome tamo gore nisi dala svoje ime? Pa zamisli da je susjed tamo gore pa da te prepozna? Ja bi u zemlju propao.

< ironija: isključena />

Feedback sličan ovome gore od ljudi dobivam već godinama. U HR kako je većina vjernika (a nije), tako se i većina srami priznati uopće da ima profil na servisu tipa Iskrica, a kamoli u nekom trenutku pokazati tko su oni u stvarnosti. Zar je tako strašno upoznati nekoga online? Zar su stvarno online samo luđaci? Razumnoj osobi su odgovori na oba pitanja negativni. Ovi ostali ismijavaju... ismijavaju medij koji će po marketinškoj vrijednosti zasjeniti i radio i novine i TV jer kombinira sve te medije.


Želim vam ludi provod, večeras vani!



< cN >

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.