.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Još jedan hpff blog, u kojem je glavni lik Ramona Cavalier te njezini prijatelji, također učenici u Hogwartsu- školi vještičarenja i čarobnjaštva.
Ne bih htjela da ovo budu teen sapunice, nego zgode iz čarobnjačkog svijeta. U početku možda bude tako, a i poslije će biti malo takvih zavrzlama, jer mislim da je to neizbježno. Oprostite ako bude previše toga i upozorite me.
Što se posljednje dogodilo:
Ramona je prohodala sa Georgom, nakon tromjesečnog upoznavanja. Bella je prohodala sa Rickom, a Tara se zaljubila u Michaela. To je što se tiče ljubavnog plana.
Voldemort se vratio, iako još nije prilično jak. Zbog toga ne moraju biti u velikom strahu, ali činjenica je da Voldemort sprema nešto opako, i moraju saznati razlog zbog kojeg se on vratio i što sprema.
George je saznao da njegov otac nije bezjak i nije napustio majku, već ga je Voldemort oteo kako bi mu pomogao napraviti horkrukse. Jesu li horkruksi napravljeni? Neznamo.
Tara i Ramona su pismima dobile misteriozne predmete- Tara prsten, a Ramona lančić. Na oba predmeta ispisani su inicijali Toma Marvola Riddlea, poznatijeg kao- Voldemort.
No, one nisu jedine. Broš je dobila Ramonina prijateljica, May Stox. Sam Dumbledore još nezna što ti predmeti predstavljaju i zašto su ih one dobile.
Iz Francuske se konačno vratila Catherine, a osim nje iz Francuske su stigle nove učenice, Joy i Amelie Delacour.
KOLIKO ME POZNAJEŠ? KLIKNI!
Moj MSN: ramonacavalier@hotmail.com
be sorted @ nimbo.net
R | Rounded |
A | Amorous |
M | Mysterious |
O | Odd |
N | Nice |
A | Awkward |
C | Cuddly |
A | Ambitious |
V | Vain |
A | Awkward |
L | Legendary |
I | Industrious |
E | Entertaining |
R | Refreshing |
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Sretan Božić svim hpff-ovcima i ostalima
koji puštaju svoju maštu,
te tako čine ovaj blogerski svijet ljepšim!
Božić je!
Došao je konačno i taj dan.
Otvorila sam oči i umjesto Tare, sa svoje desne strane ugledala sam radni stol.
Bila sam kod kuće. U tom trenutku, Hogwarts mi nije jako nedostajao jer sam bila sa svojom obitelji.
Lijeno sam ustala i čula kako su moji roditelji već dolje.
Spustila sam se stepenicama do dnevne sobe, i osjetila miris kolača.
"Sretan Božić!" zaželjeli su mi roditelji.
Ispod drvca bilo je nekoliko poklona.
Začas su došle i sestre, koje inače ne žive više kod kuće.
A napokon sam vidjela i baku i djeda, koji žive odmah do naše kuće.
Djedu sam odmah pohitala u zagrljaj, i obećala mu jednu partiju šaha. Djed jako voli šah. A ja uživam u igri sa njim, jer je odličan protivnik. Možda malo i predobar. Uvijek izgubim. =)
Odlično, od sestara sam dobila mp4 i knjigu, a od roditelja prekrasne naušnice.
Osjećala sam se prekrasno.
Sve je bilo tako mirno.
Jučer sam bila sa Tarom i Bellom na polnoćki, u obližnjoj Crkvi.
Nakon ručka, krenula sam k Tari.
"Sretan Božič!" zaželjela sam ljudima koji su šetali.
Ljudi su bili malo iznenađeni što me vide. Mene, Taru i Bellu imali su priliku viđati samo ljetom i tijekom zimskih praznika.
Evo i susjeda Raymonda koji se uvijek razveseli kad me vidi. To je jedan vitalni i veseli starac. Hrkan je, pa zna razlog naših odlazaka u Hogwarts.
"Oo, Ramona! Pa stigla si mi. Sretan ti Božić!"
"Sretan Božić i Vama!"
Ubrzo se i stvorila njegova razmažena unuka. Naravno, nije mi zaželjela sretan Božić. Izgleda recimo, kao lik iz horror filma- jarko crvena kosa tuš oko očiju. Iako to nije ono što bi mene smetalo, nego njeno ogavno ponašanje.
"Daj pls, nemoj reći starome kak sam pušila. Ok? I da, djedice. daš mi nešto novaca?" molila je Raymonda, i naravno odmah je postao "djedica.
"U redu Gwen. Ali molim te Gwen, prestani s pušenjem, šteti ti. A novac...evo izvoli." pružio joj je novac, sa tugom u očima. Nadam se da mu ovo neće pokvariti Božić. A vjerojatno neće, jer je on vrlo optimistična osoba. Nadam se...
"E thx, deda. Ajd bok!" pozdravila je Gwen, i otišla.
"Eh, tinejđeri. Ali i ti Ramona tinejđerka, pa se ne ponašaš tako." rekao mi je.
"Da..."
"Nego, reci mi. Kako je u Hogwartsu?"
"Ma, super je. Lijepo je, pogotovo sad u zimi." odgovorila sam mu. Nisam mu htjela spominjati Voldemorta, jer bi se jadan smrtno zabrinuo.
Pozdravili smo se, a onda sam vidjela da me Tara već čeka vani.
"Pa gdje si ti? Ja te čekam već dvasetak minuta!"
"Ma razgovarala sam s Rayom."
"Ok... a sad slijedi kazna za kašnjenje!" uzela je snijeg i oblikovala grudu.
"Tara pa ti si najveća kasnilica koju poznajem! I spusti tu grudu, upozoravam te!"
Puf! Bacila mi je grudu ravno u glavu. Auch!
"Hej, glupačo!" derala sam se.
Tara se samo smijala.
Grudale smo se i zezale u snijegu još jedan sat. Nismo ni malo razmišljale o Voldemortu.
Zatim smo uživale u čaju i keksama.
"Dodam malo ruma u čaj?" pitala me Tara.
"Nee, fuuj!" odogovrim.
Ali sebi je dodala. Ok, po meni, malo previše.
"Ok, Tara to nije malo ruma."
Tara mi je samo namignula i popila to na eks.
"Netko izigrava buntovnika?" zezala sam ju.
"Ma znaš što..." udarila me sa jastukom.
Krenula sam kući.
Stigla sam i otišla u svoju sobu. Čekalo me pismo od Georgea.
"Draga Ramona,
Sretan ti Božić!
Nadam se da se lijepo provodiš.
Nemoj previše blagdanskih jela pojesti.
Vjeruj mi, ja jesam. Sad mi je slabo.
No to te vjerojatno ne zanima.
Pusa!
George"
Ovakva pisma i njegove duhovitosti su me definitvno duplo više razveselila, nego što bi me bilokakvo sladunjavo pismo.
Približila sam se prozoru, i vidjelo nešto. Nekakve...žute oči?!
Trepnula sam i to je nestalo. Haluciniram.
Spustila sam se do dnevne sobe, pridužila se svojim na kauč i zaspala nakon jednog lijepog božičnog filma.
Ovo je bio odličan Božić! Obožavam ovakve jednostavne dane! Meni ne treba ništa više....
Imala sam stvarno potrebu napisati jedan ovakav post. Žao mi je ako je nekome dosadan, ali mene je zbilja razveselio. =)
Sretan Božić svakome!
Imam osjećaj da ovaj dan traje već tjednima.
"Mama, što je to?" upitam, gledajući lančić u ruci.
"To nam je prije koji dan došlo sa poštom. Za tebe je."
"Kako znate da je vezano uz Vodlemorta?"
"Pokazali smo ga prvo tvom ravnatelju, on je zaključio. Ramona, kakve veze imaš ti sa tim čarobnjakom?"
"Mama, nikakve! Ne znam zašto bi nešto takvo bilo naslovljeno na mene. I kako ravnatelj može znati da je vezano uz Vol..."
Ali tada sam vidjelo nešto na lančiću. T.M.R.
"Što je bilo?" pitala me mama.
"Ništa, ništa.Mama ja nemam nikave osobne veze s Voldemortom. Rekla si da smo to i ja Tara dobile. Takvo nešto. Ovo je sigurno Ministarstvo poslalo."
Kako sam lagala. Nisam imala pojma zašto sam ovo dobila. I zašto bi Tara to mola dobiti. A moji nisu mogli ni zamisliti koju bi moć Voldemort mogao steknuti, zato sam vjerojatno još uvijek ovdje. No srećom, uvjerila sam ih kako postoje stotine i stotine čarolija kako se zaštiti od njega, i kako je čarobnjački svijet duplo sigurniji od bezjačkog.
Naravno, lagala sam.
Ali to mi je jedino preostalo, ako nisam htjela da me ispišu iz Hogwartsa.
Moji roditelji i sestre su krenuli. Izašli smo van iz sobe kad se stvorio-George.
"Ej, Ramona!" krenuo bi mi u zagrljaj da nisam bila brža.
"Ovo su moji roditelji i sestre! Ljudi, ovo je George." izrekla sam brzorećenicama.
George je malo pocrvenio, no onda su se svi lijepo upoznali.
"Kako to da ne spavaš?" upitala sam ga.
"Mah, u Gryffindorskoj prostoriji smo. I Tara i Bella su tamo. Ne možemo zaspati. Hoćeš doći ili ideš spavati?"
"Evo dolazim."
Opraštala sam se sa svojima, kad je opraštanje prekinula Helen.
"Ej, Selene jel' te ove dvije cure podsjećaju na nas?"
Selene je pogledala na stranu,a i ja.
"Pa i da. Izgledaju kao mlađe verzije nas dvije."
Profesorica Drevnih runa pratila je dvije djevojke, koje su imale kovčege u rukama.
Jedna od njih je bila poprilično visoka.
Nove učenice? Ali zaboga, četiri sata ujutro su. I, kako tako iznenada.
Obje su bile vrlo lijepe. Prva je bila veoma nasmijana, a druga je zamišljenim pogledom pratila Hogwarts.
Baš me zanima tko su one.
***
Obitelj mi je otišla, a ja sam sa Georgeom nastavila u Društvenu prostoriju.
Tara je u ruci držala kuvertu i prsten.
"Ramona, dobila sam pismo putem sove od svoje obitelji. I unutra je samo ovaj prsten. Ali kažu da su proslijedili pismo."
"Tara, daj mi prsten. Eto! Ma KVRAGU!"
"Što je bilo?!" upitala je Bella.
"Vidite ovo? T.M.R.! Što to znači? Ja sam dobila ovaj lančić!"
Lančić i prsten izgledali su kao u kompletu.
"Ovo je previše!" rekao je George.
"Da i ja mislim!" nadovezala sam se.
"Što znači ovaj T..." pitala je Tara, no brže sam joj odgovorila.
"Tom Marvolo Riddle. Zato i Dumbledore zna da je povezano sa Voldemortom. Voldemortovo pravo ime."
"Ovo ima veze sa Voldemortom?" Tara je pitala šokirano.
"Da..."
"I zašto smo nas dvije to dobile?"
"Nemam pojma!"
"Ovo može poslužiti kao trag!"
"Osim ako ima neku drugu namjenu."
Svi su utihnuli. Tara, Bella i George već su bili u pidžamama, ali ja još u haljini.
Zaspala sam na kauču u Društvenoj.
"Ramona?" pitao me tiho George.
"Hmm?"
"Idemo spavat u spavaonice?"
"Ahm."
Lagano me podignuo u naručje i odnio u spavaonicu. Tara i Bella su zaspale čim su legle.
"Za tri sata počinje nastava." tiho sam izrekla brigu.
"Ramona?" rekao je George.
"Da?"
"Sutra je subota."
"Odlično!"
Dao mi je poljubac u obraz, na što sam ga malo čudno pogledala.
"Hej, pa sam sam ti dečko. Nisam?" pitao me.
"Ma jesi...da."
Još me jednom zagrlio, a onda-zaspao.
A i ja, u njegovu naručju.
***
"Hej...golubi. Pa zajedno ste zaspali?" probudila nas je Tara. A i jutarnje zrake Sunca. Zapravo podnevne. Već je bio jedan sat kada smo se probudili.
Georga je bilo malo sram. A i mene. Ups...
"Ovo..ehm...idem ja. Do muške spavaonice. Da...pa...bok!" rekao je.
"Pa...ok. Eh, bok!"
Bella i Tara su me gledale, na što sam odgovorila brzim odlaskom u kupaonu.
Kad sam se vratila iz kupaone, Tara me upitala
"Kad ćemo ka Dumbledoreu zbog ovog, što smo dobile?"
"Idemo sad?"
"Ajde."
Otišle smo do Dubledorea, kada smo tamo primijetile još jednu djevojku sa brošem u ruci.
May! May Stox.
"Eeej!" pozdravilo je veselo, ali i poprilično zbunjeno.
Ona je također to dobila. Taj broš...
"Djevojke, dakle ono što vas zanima, je što znače ove stvari. Znamo, ima veze sa Voldemortom. May, Tara i Ramona, vi niste jedine koje će to dobiti. Ali još ne znamo što ti predmeti predstavalju. Ali nešto veoma značajno. Moglo bi nam puno pomoći, zato to čuvajte. Rado bih vam rekao više, ali ne mogu. Nadam se da vas nisam razočarao. Strpljenje. To je ono za što vas molim." potanko je objasnio Dumbledore.
"Hvala Vam svejedno." zahvalila mu je May.
Prije nego što smo mi izašle, na vrata je još netko pokucao.
Ušle su dvije djevojke. To su bile one djevojke od jučer.
Dumbledore ih je predstavio.
"Ovo su naše nove učenice. Stigle su iz Francuske, iz škole Beuxbatons. Da vas upoznam sa sestrama Delacour."
Prva mi je pružila ruku i srdačno se predstavila.
"Ja sam Joy!"
"Drago mi je, ja sam Ramona."
Zatim sam se upoznala i sa drugom.
"Drago mi je, ja sam Amelie Jean Noemie Delacour Austen. Ali, biti će ok samo Amelie Delacour."
"Drago mi je, Ramona."
Ostavile smo djevojke, i izašle.
No, nisu samo one stigle iz Francuske.
Michaelova, a ujedno i naša prijateljica, Catherine također je stigla nakon dugog puta.
***
Prošlo je dosta vremena od onoga.
Do sada nismo saznale ima li još netko kakav-takav predmet.
Mnogo smo toga saznale o Voldemortu u knjigama.
George je razgovarao s mamom, i mnogo toga saznao o ocu.
No cijela situacija malo se stišala.
A počelo je i sniježiti!
Praznici se bliže, i nadam se da ih on neće pokvariti.
Upravo smo sad na doručku, a Catherine i Michael su nam se pridružili.
"Možeš mi Ramona dodati kruha?" pitala me Catherine.
"Izvoli!"
"Merci!" odgovori mi.
"Još te drži Francuska?"
"Malko!" nasmije se.
"Ti si upoznala one dvije nove djevojke iz Francuske? Sestre Delacour?"
"Jesam. Joy i Amelie. Joy je jako draga. A i Amelie...iako, ponekad mi se čini malo...umišljenom. Nadam se da sam u krivu. Ma sigurno je i ona dobra osoba."
"Pa i meni se čini, ok. Tara, jesi ok?"
Tara je bila nekako...tužna.
"Mah...jesam."
***
Kad smo se vratile u spavaonice, Tara je bivala sve tužnija.
Bella se također zabrinula.
"Tara pa što je?"
"Neznam! Sve je ok!" bila je već ljuta.
"Tara ne laži!" navaljivale smo.
"Ma glupo je! Smijat ćete mi se."
"Što?"
"Michael..."
"Što s njim?" upitala je Bella.
"Što je s njim i Cath?"
"Ma on i Cath su samo prijatelji. Pa, nije valjda... Tara, zar ti se Michael..."
"A...aha." tiho je rekla je lice prekrila rukama.
"Pa, to je super!" počela je skakati Bella.
"Jeste sigurne da on i Cath...?"
"Ma sigurno!"
Tara se zaljubila u Michaela. Eh, bilo je samo pitanje vremena.
Svalila sam se na krevet, i razmišljala o mnogočemu.
Glava mi je bila puna... Voldemort, Tara, George....
"Ramy!" bacila mi se mama u zagrljaj.
Zbunj, zbunj!
"Š-što vi radite ovdje?" upitala sam matu i tatu.
Tata je razgledavao dvorac, dok je mama samo tiho izustila
"Objasnit ćemo ti."
No, tata nije bio tako blag.
"Bella i Tara. bok! Jeste li mi dobro? A ti Ramona, da više nikad nisi prešutjela takvo što. Pa za što sove postoje? U redu, profesor Dumbledore je rekao da je on još slab, niste bili u tolikoj opasnosti onda, ali za Boga miloga."
Bella i Tara su me tiho dozvale
"Psst, Ramona. Idemo mi u sobu, pa dođeš."
Ok, hvala tata, dosta mi je šokova za danas.
"Daj, ju John sad nemoj... Bitno je da nam je ona dobro."
Tata me ubrzo nakon toga čvrsto zagrlio i rekao
"Nemaš pojma kako sam se uplašio za tebe."
"Ma i ja, tata."
Ubrzo sam ugledala dvije visoke prilike, kako se nečemu smiju, a onda su se naglo zaustavile.
"Selene i Helen? I vi ste isto ovdje?"
"Pa naravno!" obje su izustile.
Moje dvije starije sestre. Dosta starije. Helen ima 28, a Selene 29 godina. Dobro je imati tako starije seke. Nauče te mnogim stvarima, i mogu ti biti uzori. Ali loše je i to, što nemate puno toga zajedničkog. Ali ja te dvije luđakinje stvarno obožavam!
One su bezjakinje. Ali su bile jako sretne kad sam dobila pismo iz Hogwartsa.
I prilično su različite. O njihovoj različitosti govore i njihova imena. Selene bi na grčkom značilo Mjesec, a Helen, tj. helios bi značilo Sunce. Selene je nekako "flegma", a Helen je malo konzervativnija. ALi je zato Helen uvijek ta koja mamu,a još više tatu uvjerava kako nisam više mala curica.
Kad smo kod toga, primjećujem da tata malo čudno gleda moju haljinu.
"Gdje si kupila tu haljinu? Jako si mi zgodna u njoj. Al' ima dekolte!"
Molim?! Haljina skoro uopće NEMA dekolte. Ima sasvim normalan izrez, sigurna sam da ostale cure imaju veći! Arghh!
"Tataaa!" rekla je Helen.
Selene nije mogla odoljeti i uštipnula me za obraz.
"Jooj, svi se ponašaju prema tebi kao da imaš 7 godina." reče mi Helen.
"Eh, što ću. :)" odgovorim.
***
Otišli smo spavaonicu, a Tara i Bella su nas ostavile same. Ponovo.
Hvala Bogu, nismo odmah o njemu počeli razgovarati.
Iako mi trebaju nešto reći. Nisu došli samo da vide kako sam.
Ali naravno, eto i teme koju je moja mama morala načeti.
"Kako škola?"
Halo? Ljudi? Već su skoro 3 sata u noći, prije dva sam doživjela šok, neznam što Voldemort želi, obitelj mi se nenadano stvori u najopasnijem trenutku a mene mama pita kako u školi. Nevjerojatno!
"Ma ok. Iako su mi ocjene malo oslabile. Onaj teoretski dio sam malo zapostavila. A praktični je ok. Iako, i to zna zeznuti dok sam nespretna."
"Žao mi je samo što se sada ne možeš učiti matematiku. Kao bezjački predmet on je bitan." rekao je moj tata s malom dozom melankolije. On jako voli matematiku. I ja bih, da sam bezjak.
"Tata, ide mi zato Aritmancija. To ti je slično matematici, samo na... magijskoj razini. Evo, pokažem ti."
Donijela sam mu neke knjige iz Aritmancije, i zaokupile su ga.
"Daj nam nešto dočaraj!" uzbuđeno mi veli mama.
Hmm...što sad? Eto nešto jednostavno!
"Wingardium Leviosa!" i pomaknem još neke knjige.
"Daaj, to smo znale da znaš raditi već na početku tvog školovanja ovdje. Prvo pismo ti je glasilo: Znam izvesti prvu čaroliju koju smo učili, među prvima sam je svladala!" rekla mi je Selene.
"Kako je bila ponosna!" smijala se Helen.
Evo nešto što će ih razveseliti.
"Avis!"
Maleni kanarinci su poletjeli, i počeli kružiti oko njih. Bilo im je zabavno. Zapravo, tata se udubio u Aritmanciju.
"Što gledaš?" pitala sam ga.
"Tu sam ovo čitao, pa sam probao nešto shvatiti."
"Da vidim, što si to pisao?"
Ne mogu vjerovati. On je nevjerojatan. Prvi put se susreće sa Artimancijom, a tu je već dva zadatka riješio. A bezjak je! Luđak...
"Pa ti nisi normalan!" rekla sam mu. Ok, to nisu teški zadaci bili, al svejedno. Ima čarobnjaka koji to ne kuže.
"Pa nije tako komplicirano." bio je zbunjen.
Selene se igrala sa kanarincima. Stvarno su je zabavili!
"A gdje ćete vi biti ovu noć...dan?" pitala sam ih.
"Pa u jednom obližnjem hotelu. Dumbledore nam je pomogao, kako da se asnađemo budući da nismo čarobnjaci." rekla je mama.
"Paa...zar nije malo opasno da sad ostajete?" pitala sam.
"Ne...ALi..." mama je stala.
"Mama daj joj!" rekla je Selene.
"Jeste sigurne da joj već sad možemo to dati? Jeli spremna? Mi uopće ne znamo kakv to značaj ima, ali očito je velik."
"Pa što to?!" bila sam zbunjena.
"Ima 15 godina. I vidiš da se nešto počelo događati. Vidiš da im treba to u Hogwartsu, a i Tari treba to dati. I Još kolicini učenika." rekla je Helen.
"Tari isto?" tata je bio zbunjen. A ja još i više!
"Pa, zaboga! O čemu se radi?"
Mama je konačno počela nešto vaditi iz torbe. To je bio zlatni lančić, sa kristalnim privjeskom. Ali unutar kristala, caklila se nekakva zelena boja.
"Što je to?" upitah.
"To je za tebe. Ima veze sa... Voldemortom." rekla je mama, na što je mene uhvatila grozna hladnoća.
Nastavak slijedi...
Da, Amelie, znam- kratak post. =) No pisala sam ga na brzinu, i nastavak slijedi brzo. Relativno....brzo. =)
Ovaj post je baš posvećen malom opisivanju moje obitelji. Pusa!