|
ne da mi se komentirati politiku jer sam još uvijek pod dojmom držanja glave nad wc školjkom zahvaljujući odredu za čistoću.
tako mi svega,svaki mi se put digne želudac pa trčećim korakom žurim do wc-a.
fuj,fuj i fuj.
ne znam kako netko može živjeti u takvom smeću...
kako god,s obzirom da mi se nije dalo komentirati izbore...jer,što se o tome uopće ima reći? kulturno je valjda ne pričati o tome za koga se glasa,ali se podrazumijeva da smo subotu prije,sjedeći na klupici i ispijajući stoti bambus,naširoko mljeli baš o tome.i manje-više su svi odlučili glasati "za travu",da "možemo pušiti kao ljudi",neki su se odlučili zbrajanjem datuma,neki nisu ni izašli...i to je to,koalicija ova,ona,na kraju se sve svede na isto sranje.pardon my french.
i sad smo opet u iščekivanju,a sve si mislim kako ću dobiti sijede ako onog notornog lašca sanadera budem morala gledati još 4 godine.o jaci da ne pričam,ona spada u jednu,posebnu kategoriju.
i eto,ne tako davno vratila sam se s mora,osunčana,puna dojmova i doživljaja,nisam se stigla ni okrenuti kad sam shvatila da stojim na prepunom trgu,palim cigaretu kod konja,pričam kako me živciraju nadobudna i za moj ukus,preživahna djeca i kako bismo trebali sjesti na kuhano vino.baš tamo,desno od jaslica...još koji i dan i opet je božić.svake me godine prerano iznenadi i ne sviđa mi se to.ne sviđa mi se gužva.ne sviđa mi se trčanje za poklonima-za svoj duševni mir i bolje financijsko stanje,već sam davno odustala od kupovanja istih.ne sviđa mi se razbijanje glave kuda ću i što ću sa sobom za novu godinu,jednostavno mi je lijeno uključiti mozak.
imala sam godinama tu jednu fix ideju da "najluđu (moš' mislit') noć u godini" slavim negdje vani.i vidi čuda,prije nekoliko dana me iznenadila ugodna vijest da imam dobar vjetar u leđa i da mogu skoknuti do beča na nekoliko dana.s obzirom da mi je srednje ime ipak "baksuz",u 2 dana su otpali svi hoteli,hosteli i slični smještaji.velika je navala,što se može...
to znači da ću se zabiti u kafić u kojem sam valjda provela sve skupa nekoliko godina svog života,napiti se kao deva i glupirati s ostatkom društva.
ambiciozno,nema što.
no,nije to uopće loša stvar,žalim se na gluposti,toliko da me ponekad bude sram.
zapravo,očito je da sam odlutala u digresiju...htjela sam nešto reći na račun etike u novinarstvu (što mogu,profesionalna deformacija),a uhvatila sam se priče kako se osjećam staro,a opet tako balavo kad nekome kažem kako imam (sweet) 19.
vrijeme leti,danas si ovdje,sutra ondje.danas nosiš kragne kao stolnjak,sutra se sramiš svojih slika iz djetinjstva.
nekoliko razloga zašto se osjećam bljutavo i hvatam za glavu:
-gledam showtime.imam i svoje mišljenje o svemu.zbog toga bih se,doduše,trebala osjećati infantilno
-slušamo kelly family/bsb/spajsice iz sprdnje,a mene uhvati nostalgija
-ne izlazim van da pijem i plešem,nego da sjednemo "na piće".doduše,jedno se piće pretvori u drugo,drugo u treće i eto mene opet pijane
-sve žene kojim se divim su mučenice svojih unutrašnjih neuroza i potencijalne samoubojice.neke guraju glavu u pećnice,a ja klepećem kako su hrabre i jake.
-beskrajno me rastužuju bake i djedovi koji izgledaju tužni.možda uopće nisu,ali nekad mi to upropasti cijeli dan
-čitam,čitam i čitam,a osjećam se užasno jer ne učim.istodobno se užasavam zakona,mrzim učiti zakone.mrzim.
-bliži mi se dvadeseta.muko moja.to me muči još od prošlog rođendana.
da ne nabrajam dalje jer je popis mojih (beznačajnih) nedoumica poduži,a vremena je tako malo...imam misiju kojom se moram pozabaviti.o politici ovaj put ni riječi and actually,i don't give a...f.
zakoni,oh,zakoni...mrzim vas.
|
