Preda nama je posljednji dan prije velike utakmice između Mejaša i Gospića. Gospićani sutra, na dan utakmice putuje u Split. Dvanaest hrabrih lavova spremno je za igranje u Splitu pred prepunim tribinama i kako god utakmica završi mi ćemo iz nje izaći visoko uzdignuta čela, a protivniku stisnuti ruku. Kad bi barem tako svi... Uzalud se u Splitu na noge pokušavaju podići navijači, nažalost ne kako se čini, oni koji prate futsal već godinama već oni koji su postali poznati po izgredima diljem Europe posljednjih godina. Srećom za naš sport, ta gostovanja su sve rjeđa. Vratimo se na futsal, to je sport koji obožavamo pa se ne bi volio previše zadržavati na nekom drugom koji osim okrugle lopte nema nikakve veze s nama. Lijepo je vidjeti da će tribine Gripa vjerojatno biti ispunjene do vrha s više od 1000 gledatelja, a ružno, da ružnije ne može biti najave da nas čeka pakao, neredi, prekidi. Futsal? To nije to i ne smije biti koliko god Splićani bili temperamentni, vatreni i vjerni svojim klubovima. Sramotno je i ponašanje pojedinih ljudi. Dižu tenzije na sve moguće načine, a uvjeravaju nas u suprotno, u svoje poštenju, u svoju nedužnost i upozoravaju na način na koji su prevareni(???). Mi se tim nećemo baviti nego ćemo igrati futsal, a neka bolji pobjedi i prođe u veliko finale. Imperativ Gospića ove sezone je biti što bolji, a kako sada stvari stoje mi ćemo teško osovjiti naslov, ponajviše zahvaljujući odličnoj formi Uspinjače, ali još više zbog ozljede Brazilca Ricarda, koji je, usput da napomenem, jučer otputovao u Dubrovnik na lakši operativni zahvat(vađenje iz koljena nekih šipkica). Neće za nas bit sramota da taj naslov ne dođe u Gospić jer i drugi ulažu i drugi treniraju i drugi se bore. Sramota je samo kad pojedince to zabrinjava, a nije ih sramota kad oni gube, a očekivanja su tad još veća, a o ulogu da ne govorimo. ZATO DEČKI GLAVE GORE I BORIMO SE, POKAŽIMO ŠTO MOŽEMO!!! DALI JE TO DOVOLJNO? MOŽDA I NIJE, ALI NEKA SRCE OSTANE NA TERENU
|
