Hey ljudi!!!!! došlo vrijeme malo da vam i ja pišem, ne može stalno macan!!!Ne znam baš odakle bih počela ali evo najprije o tom našem fatalnom šipku...Kao uvijek kad se macanu i meni nešto jede to mora biti nešto posebno i put do toga mora biti što kompliciraniji...npr. onaj moj rahatluk od oraha (bosanski kojeg inače ne volim,ali baš mi se jeo..mislim da će macan znati o čemu pričam) kojeg sam spominjala mjesec dana i kojeg mi je nakon mjesec dana kupio Ivan (ovim putem mu zahvaljujem i neka se ne ljuti na mene) tako nam je na pamet pao i šipak (onaj dalmatinski) kojeg smo nakon par tjedana (zapravo par mjeseci) našli u Bosi....kad smo ga donjeli u školu svi su nas čudno gledali, ali nisu odoljeli da ne probaju...dva dana smo ga nosili u školu i dva dana iza nas je ostajao takav svinjac da se o tom pročulo po cijeloj školi...i naravno do naše drage razrednice Ike koja toliko želi ići na maturalac da nas tjera i nagovara bez obzira na sve naše gluposti a mi se tako opiremo da ne znamo što bi više napravili da nas ne vodi... evo još jednog dokaza da smo skroz lud razred...danas nam je bio kirbaj...Skupili smo pare a suza je donjela toster i kruh da pravimo tople sendviće...prof.Jurić se ideja izrazito svidjela a i naši sendvići.... uh, raspisala sam se ja(da nadoknadim sve do sada :) ) mislim da će ovo biti sve...PUSA SVIMA....