vještičja kuhinja

28.12.2004., utorak

Pospremanje godine

Prolazi i ova godina, još samo koji dan i kraj...
Vrijeme je za kritički osvrt...
Ukratko, nije bilo ničega previše dobrog niti ičega previše lošeg. Generalna ocjena: 3. Mlako.
Nekako imam osjećaj da se cijelu ovu godinu nisam probudila. Kao da ne sudjelujem aktivno u životu nego on curka negdje pored mene, primjećujem to kutkom oka, pomislim da bih ga trebala zgrabiti, uroniti u njega, a umjesto toga nastavim ga samo promatrati.
Moram se trgnuti! Toliko toga želim! Vidjeti, doživjeti, napraviti, naučiti, isprobati! Postajem ono što ne volim - osoba koja priča o tome kako treba nešto raditi, kako se ne treba prepustiti navici, komforu, lijenosti, umoru, kako se treba trgnuti i UČINITI! a sjedim doma i sama sebi smišljam isprike zašto to ne učiniti baš danas. Evo, sutra ću. Idući vikend. Sada sam baš umorna, kad se naspavam. Nešto sam prehlađena, možda nije pametno sada, kad me prođe. Ma baš je ružno vrijeme. Hladno je. Pada kiša. Nemam sad love.
Samo odlaganje, same isprike! Ljuta sam na sebe! Ljuta sam što sam inertna, što dopuštam drugim inertnim ljudima da me povuku za sobom! Što nisam dovoljno snažna da kažem: Želim to i napravit ću to bez obzira što itko o tome mislio i makar nitko ne išao sa mnom! Ljuta sam što uvijek tražim potvrdu drugih za svoja mišljenja! Ljuta sam! Na sebe! Što sam slaba!
Ljuta sam što ne znam kako da uskladim sve što želim, što je bolje, bitnije...
Možda je stvar u tome da više nemam zadanih stvari koje trebam napraviti, zadovoljila sam sve preduvjete za sretan život. Zadnjih par godina je bilo vrlo dinamično. Završavala sam pa završila faks, zaposlila se, zaručila, udala, kupila stan, uredila ga... U kratko vrijeme sam napravila hrpu velikih bitnih životnih stvari. I sad sam ušla u neke mirne vode. Posao sam ove godine potpisala na neodređeno, o tome više nemam šta brinuti... Nemam više velikih ciljeva. O nekoj ludoj karijeri ne sanjam pa da se trgam oko toga...
Uvijek sam bila navikla živjeti brzo. 100 obaveza, 100 aktivnosti i uvijek dovoljno volje i vremena za sve.
Čini mi se da sada zapravo zatupim 8 sati na poslu svaki dan, a često nemam pravog posla pa bez veze buljim u nešto na netu, trošim vrijeme. Nekako kao da na taj način trošim i ideje iz svoje glave. Dolazim kući prazna, ravna. Umorna od ničega. Isprana. Ne mogu se uopće sjetiti što želim. Troma sam, teško mi je pokrenuti se, brinem oko nebitnih stvari tipa kako mi stoji kosa... Postajem čudovište!!!! Ne želim biti takva - zakočena, paralizirana, samosputavajuća.
Od toga se postaje čangrizav. I to sam primjetila. Počeli su me ljutiti ljudi koji žive za danas, bez razmišljanja, planiranja, odgovornosti. Puna sam negativne energije kada mislim o njima. Grozni su, kako samo mogu tako se ponašati! A ako pokušam biti iskrena sama prema sebi, zapravo im zavidim. Neopterećeni su, slobodni... A ja sam živčana i zakočena.
Zapravo mislim da se nalazim na razdvajanju puteva. Onaj kojim sam krenula je ravan, miran, tu su muž, stan, vikendica, uskoro vjerovatno i djeca, tu su investicije, planiranja, ulaganja... S druge strane je mladost - izazov, avantura, planinarenje, trčanje, bicikliranje, kampiranje, pjevanje uz vatru, vikendi na otvorenom, po kiši, magli, suncu, raščupane kose, neopterećeno izgledom, novcima, gledanje zvijezda, uživanje u rosi, u maglenim pogledima u rano jutro, malo sna, puno druženja, izazov novog, neviđenog, još nedoživljenog. Srce mi želi jedno, glava govori drugo.
Kada bi barem mužić bio za ove druge stvari, mogli bismo imati i jedno i drugo. Ovako je to samo moje. Ponekad, kad se dogovorimo, uklopimo u planove i obaveze ozbiljnog života. Uvijek je to neka usluga meni. Uvijek ima barem pomalo gorkast okus. I sve je rjeđe. On me "pušta" da idem, ali mu nije drago zbog toga. I ja to osjetim. I oblak je tu. I život pomalo ima sve bljeđe boje.
Novogodišnja želja: shvatiti kako da uskladim te dvije linije mog života. Znam da se ne može imati sve, znam da sam super sretna što mi je život ovako dobar kakav je, možda sam samo neodraslo derište koje se ne želi pomiriti s obavezama života odrasle osobe, možda sam razmažena, neodgovorna... ali samo želim biti sretna. Ispunjena.
Za početak ću probati prestati vjerovati izmišljenim razlozima zašto ne učiniti nešto, biti odlučnija i dosljednija. Vesela umjesto potištena. Zamijeniti sputanost inicijativom. Probati biti sigurna u sebe umjesto da tražim potvrdu drugih. To bi trebalo pomoći. Vidjet ćemo.

- 14:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	prosinac, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Vrijedi posjetiti...

Blog.hr
Andrew Norris
Bosim nogama po zrnima divlje riže
Buddha u supermarketu
Časopis Tarzan
Indija 2004
Lucy Fair
Malo drugačiji sportovi
Malo umnosti
Mitologija
Nymphea
Ratnik paorskog srca
Vjetar u leđa
Yuriko Dagger

SF udruga Gaia
PDS Velebit
Coolinarika
Lush

Nešto fino...

Super šalša

Opis:
Usavršavam ju već neko vrijeme i mislim da sam napokon sve uskladila. :) Gotova šalša mora još uvijek imati komade paradajza u sebi i hrskavost od polu skuhanog luka. Meni nije fino ako se sve pretvori u jednoličnu kašu.

Sastojci za 2 porcije:
1 konzerva pelata ili ta količina svježih paradajza oguljene kožice
1 srednje veliki luk
2 češnja češnjaka
1/2 žličice smeđeg šećera
sol, svježe mljeveni papar
žličica sjeckanog peršuna
prstohvat mediteranskih začina (bosiljak, ružmarin, majčina dušica, timijan...)
5 maslina (crne ili zelene, svejedno)
maslinovo ulje (još bolje ako su u njemu stajali začini)
10 šnitica dalmatinske pancete
tvrdi sir (tipa Dalmatinac, Paški, Pacorino...)

Priprema:
Zagrijte žlicu običnog ulja i stavite na njega nasjeckani luk da se malo poprži. Nakon minutu, dvije malo posolite da pusti vodu. Kad postane proziran (ne treba skroz omekšati) dodajte pelate ili paradajz i pustite da se krčka. Nemojte poklapati jer je poanta da voda ispari i da se šalša ugusti. U to dodajte nasjeckani češnjak i sve začine, a pred kraj (nakon 15 - 30 minuta, ovisno o kvaliteti paradajza) dodajte grubo nasjeckane masline i kuhajte još 5 minuta. U gotovo umiješajte još 1-2 žlice maslinovog ulja.
Na posebnoj tavici, bez dodatka ulja, prepržite pancetu narezanu na tanke trake sve dok ne postane hrskava.
A sad serviranje, to mi je najdraži dio. Stavite na tanjure kuhanu tjesteninu (za ovo su meni najdraži špageti ili penne), prelijte s većim dijelom šalše pa promiješajte da se sva tjestenina dobro obloži. Na vrh rasporedite preostalu šalšu, pa preko toga poslažite tanke šnite tvrdog sira (koji će od vrućine ispod sebe brzo omekšati), posipajte trakicama pržene pancete i dodajte još koju cijelu maslinu.

Malo smijeha...

WHY PARENTS DRINK

The boss of a big company needed to call one of his employees about an urgent problem with one of the main computers, dialed the employee's home phone number and was greeted with a child's whisper.
"Hello."
"Is your daddy home?" he asked.
"Yes," whispered the small voice.
"May I talk with him?"
The child whispered, "No."
Surprised, and wanting to talk with an adult, the boss asked, "Is your Mommy there?"
"Yes."
"May I talk with her?"
Again the small voice whispered, "No."
Hoping there was somebody with whom he could leave a message, the boss asked,"Is anybody else there?"
"Yes," whispered the child, "a policeman."
Wondering what a cop would be doing at his employee's home, the boss asked, "May I speak with the policeman?"
"No, he's busy", whispered the child.
"Busy doing what?"
"Talking to Daddy and Mommy and the Fireman," came the whispered answer.
Growing concerned and even worried as he heard what sounded like a helicopter through the earpiece on the phone the boss asked, "What is that noise?"
"A hello-copper" answered the whispering voice.
"What is going on there?" asked the boss, now truly alarmed.
In an awed whispering voice the child answered, "The search team just landed the hello-copper." Alarmed, concerned, and even more then just a little frustrated the boss asked, "What are they searching for?"
Still whispering, the young voice replied along with a muffled giggle:

"ME."

Preporuke

Ovdje ću stavljati knjige, filmove i ostalo koje, kako ime kaže, preporučam. Neću sad odmah staviti veliku listu nego pomalo, jedan po jedan naslov, kako mi već padnu na pamet.

Knjige:
- Joanne Harris: Pet četvrtina naranče, Svete lude
- Iain Banks: Osinja tvornica
- Jose Saramago: Sjećanje na samostan
- Alessandro Baricco: Svila, Ocean more
- Mika Waltari: Besmrtnik Turms, Sinuhe Egipćanin
- George R.R. Martin: Igra prijestolja, Sraz kraljeva i Oluja mačeva
- Guy Gavriel Kay: Lavovi Al-Rassana, Tigana, Pjesma za Arbonnu
- J.R.R. Toliken: Gospodar prstenova
- Arto Paasillina: Godina zeca

Filmovi:
- Musa (Ratnik) - korejski povijesno-ratni; divna kamera, kostimi, muzika; rasplakao me već treći put
- Hellboy - vjerovatno najsimpatičniji super heroj na filmu
- Dead Man - hipnotički crno-bijeli nazovi vestern s Johnny Deppom u glavnoj ulozi i sa savršenom muzikom
- 13. ratnik - nije previše pametan, ali zato vizualno savršen
- Blade Runner- all those moments lost in time like tears in the rain... time to die...
- Prije kiše - makedonski film s genijalnom muzikom
- Heroj - vizualno-koloristički savršene borilačke vještine uz odgovarajuću muziku