OPĆENITO:

Selo Chelmno nalazi se 80ak kilometara sjeverozapadno od 2. najvećeg grada u Poljskoj Lodza. Sam logor izgrađen je u 11. mj., a počeo je djelovati početkom 12. mjeseca 1941. godine. Inače to je bio prvi extermination camp odnosno logor namijenjen samo likvidaciji. Glavni odgovorni voditelj bio je Herbert Lange, kojeg je 1942. zamijenio Hans Bothmann. Logorom je upravljala grupa od 100 njemačkih policajaca te 20 SS-ovaca.


Transport dolazi u Chelmno

Glavna zgrada bila je baraka ("Castle") u kojoj bi se žrtve nakon dolaska skidale za "tuširanje". Žrtvama su davani i mali komadići sapuna kako bi podvala bila što realnija. Na tu bi se baraku spajali kamioni (3 kamiona su bila u aktivna u Chelmnu) kojima su zadnje prikolice bile izolirane. Taj bi se izolirani prostor napunio žrtvama a onda i plinom. Na početku se koristio ugljični monoksid iz boca, a kasnije dolaze kamioni koji koriste vlastite motore (na petrolej) odnosno ispuhe za ispunjavanje stražnje prostorije smrtonosnim plinom. Najveći kamion mogao je primiti 150 žrtava dok su ostala 2 primala od 80 do 100 žrtava. Proces gušenja je bio mukotrpan te nedovoljno učinkovit kako navode nacisti. Otprilike 10 minuta je trebalo da se sve žrtve poguše.


Kamion u ulozi plinske komore


Kamion u ulozi plinske komore

Nakon toga žrtve bi se prevozile u masovne grobnice, u obližnju, 3 kilometra udaljenu šumu Rzuchowski. U proljeću 1942. napravljena su i dva mala krematorija (otprilike 60ak kvadrata) kako bi se leševi efikasnije uklanjali.


Masovna grobnica u šumi Rzuchowski

Vozači kamiona bili su naravno nacisti, dok su se za leševe skrbili zatvorenici, radnici koji bi na kraju, nakon izvjesnog vremena (par tjedana) također bivali ubijeni te zamijenjeni novima. Kad je rijec o broju žrtava najmanja brojka koja se spominje je 152 000 dok je ona najveća 360 000.


Kosti pronađene na mjestu masovnih grobnica u šumi Rzuchowski

Postoje informacije koje govore da je Chelmno dnevno mogao primiti i umoriti do 1000 žrtava. Zanimljiv je i podatak o jedinoj trojici osudenika na smrt koji su uspjeli pobjeći iz Chelmna, bili su to Podchlebnik, Srebrnik, Zurawski. 7. travnja 1943. godine SSovci ruše glavnu zgradu te dva krematorija. Na taj zadnji dan dolazi još jedan neočekivani transport sa Židovima zaraženim tifusom. Nijemci u strahu od zaraze šalju te Židove na prvi kat obližnje barake. Postavljaju dinamit u podrumu iste barake te je dižu u zrak zajedno s zadnjom pošiljkom Židova.

ANEGDOTE I INTERVIEWI:

Kao jedanaestogodišnja djevojčica Zofia Szalek radila je i igrala se samo nekoliko metara od mjesta zločina i vidjela neke od prvih stradalnika: "Židovi su bili strahovito pretučeni. Došli su u zimu pa su nosili drvene klompe. Tu su se obično svlačili, bila je tu gomila odjeće... One vec razodjevene tovarili su na kamione. Kojeg li jaukanja! Tako su strašno jaukali - nije se moglo izdržati. Jednom su dovezli i djecu; i djeca su kričala. Moja ih je majka čula. Majka kaže da su djeca zvala 'Mama spasi me!'" U šumi je ubrzo postalo strašno, kako je Zofia doznala iz prve ruke od jednog Nijemca iz Waldkommando postrojbe (šumska postrojba) zaduženog za nadzor ukopa: "Bio je smješten u našoj kući, svaki dan bi me pozivao i govorio 'Očisti mi cipele!' A onda bi pitao 'Smrde li?" A ja bih odgovorila 'Da'. Smrad je bio nesnosan - od raspadajućih ljudskih tijela. Grozno je zaudaralo. Leševe su pokapali u jame, ali onda je zagrijalo, pa je u tim jamama s tijelima počelo vrenje."

Jedan od trojice preživjelih se prisjeća strašnog prizora: "Dok su ljude tjerali u podrum (iz kojeg se ulazi u stražnje dijelove kamiona), jedan SS časnik je otrgnuo dijete od neke majke te mu glavu zdrobio u automobil. Nakon što je majka pocela skvičat, SS casnik ju je udarcima spustio na tlo te joj smrskanu glavu djeteta gurao u usta."

Adolf Eichmann se nakon posjete Chelmnu u jesen 1942. izjasnio kako je tamo vidio najružniji prizor do tad u životu. "Kamion se dovezao do jame. Vrata su se otvorila a leševi su počeli ispadati van. Udovi su um bili toliko fleksibilni da su izgledali ko da su još uvijek živi. Nakon što su leševi ispražnjeni u tu jamu sjećam se civila koji je s kombinirkama stao vadit zlatne zube na leševima. Bilo je to previše, istog sam trena sjeo u auto i naredio odlazak. Takoder se sjećam doktora u bjeloj kuti koji mi je govorio da gledam kroz otvor za plin dok su bili u kamionu, ali nisam mogao. Odbio sam, nisam mogao progovoriti ni riječ više, morao sam otići.

Izvor: Internet, "Auschwitz" - Laurence Rees

"Izvor zivota" - Projekt pokrenut 1935. od H. Himmlera.
Tim projektom SS je htio stvarati čistu Arijevsku rasu i to što bržim tempom (iz tjednika SSa:"Jedino ako broj kolijevki stalno premasuje broj lijesova, mozemo se veseliti i nazdravljati boljoj buducnosti"). Najvažniji stupac projekta Lebensborn bila je brza oplodnja cistih arijevki. Proces stvaranja tisuce novih arijevaca odvijao se u Lebensborn domovima u kojima su SSovci imali pravo spavati sa više žena kako bi se stvorilo sto vise djece. Sluzbeni podaci kazu da je od 1935. do 1945. stvoreno cak 11 000 arijevaca Lebensborn projekta. Vecina njih nikad nije upoznala svoje roditelje. Odgajani su u domovima te usvajani od SS obitelji. U domovima bi naravno bili trenirani i uceni nacistickoj kulturi i mitologiji.
Bojiste je takodjer sluzilo kao izvor mladih "arijevaca". Naime birala bi se djeca arijevskih karakteristika te slala u Lebensborn domove na odgoj, obuku...Podaci govore da je tim nacinom 200 000 djece prebaceno iz Poljske u Njemacku.

Na slici mozete vidjeti transportitanu djecu iz Poljske!

p.s. Ipak ce sljedeci put biti o Gestapou, sorkajte!