200 000 nestale djece kojoj je uskraceno pravo da odrastu i iskuse zivot.
Dogadjaj iz Auschwitza...prazna djecja kolica izgurana su iz Auschwitza u redovima po pet prema zeljeznickoj postaji. Sat vremena su kolica prolazila pokraj logorasa koji su svjedocili tom stravicnom dogadjaju.

Izvor: "Auschwitz", Laurence Rees

Prvi kapi u Auschwitz postali su 30-orica osudjenika prebacenih iz logora Sachsenhausen. Kapi su bili zaduzeni za odrzavanje reda medju ostalim logorasima. Najsnazniji dojam na brojne Poljake ostavila je upravo slika kapa. "Mislili smo da su sve to mornari", kaze Roman Trojanowski koji je u logor dosao kao devetnaestogodisnjak u ljeto 1940. "Svi su nosili mornarske kape, a onda se pokazalo da su kriminalci. Svi su oni bili kriminalci." "Kad smo dosli, tamo su stajali njemacki kapi, pa su poceli vikati na nas i udarati nas kratkim palicama", kaze Wilhelm Brasse. "Kad bi netko polagano silazio sa stocnog kamiona, tuklo ga se, a u nekoliko slucajeva ti su ljudi ubijeni na licu mjesta. Bio sam prestravljen. Svi smo bili prestravljeni."

Jedan on najzloglasnijih kapa bio je Ernst Krankemann. Krankemann je prebacen u logor s drugom skupinom njemackih kriminalaca iz Sachsenhausena 29. kolovoza 1940. Krankemann, inace nevjerojatno debeo covjek, obicavao je sjediti na rudu divovskog valjka kojim se ravnalo dvoriste u sredisnjem dijelu logora gdje su se obavljale prozivke logorasa. "Kad sam ga prvi put ugledao", prica Jerzy Bielecki, jedan od prvih zatocenika Auschwitza, "ravnalo su mali trg izmedju dva bloka baraka, a taj je valjak bio toliko tezak da ga dvadeset pet ljudi nije uspijevalo pokrenuti. Krankemann je u ruci drzao bic pa bi ih poceo tuci. 'Brze, psine!' uzvikivao bi." Bielecki je gledao kako su ti ljudi prisiljavani da bez prekida rade i ravnaju trg. Kad se smrklo, jedan je od njih pao nicice i nije vise mogao ustati. Krankemann je ostalim zatocenicima tada naredio da valjak prevlace preko svoga lezeceg druga. "Vec sam bio navikao na smrt i batine, ali skamenio sam se kad sam to vidio. Jednostavno sam se sledio."

SS je najbrutalnije kape nagradjivao s tanjurom juhe, kriskom kruha ili cigaretama. One za koje su smatrali da lose (pre blago) obavljaju posao vracali su medju logorase, sto bi znacilo smrt posto bi ih logorasi na smrt prebili vracajuci im za svo zlo.

Izvor: "Auschwitz", Laurence Rees

Trideseti travnja 1940. kapetan Rudolf Hoess ostvario je svoju veliku ambiciju. S 39 godina, te nakon sest godina sluzenja u SS-u, postavljen je za zapovdijenika jednog od prvih konecentracijskih logora u Novom Reichu. Toga proljetnog dana doputovao je na preuzimanje duznosti u gradic koji je do prije samo osam mjeseci bio dijelom jugozapadne Poljeske, a sada je postao dijelom njemacke Gornje Sleske. Na poljskom jeziku gradic se zvao Oswiecim - na njemackom Auschwitz.
Premda je Hoess bio promaknut u zapovjednika, logor kojim je zapovijedao jos nije postojao. Dobio je zadacu nadzirati gradnju logora od gomile propalih baraka bivse vojarne Poljske vojske, prepunih stakora, koje su se nalazile na kraju grada razbacane oko terena za dresuru konja. A i okolis tesko da je mogao biti depresivniji. Taj komad zemlje izmedju rijeka Sore i Vistule bio je ravan, siv i tmuran, a klima vlazna i nezdrava.
Nitko toga prvog dana - ukljucujuci nesumnjivo i samog Rudolfa Hoessa - nije mogao predvidjeti da ce logor u roku od pet godina postati mjesto najvecega masovnog ubijanja zabiljezenog u povijesti svijeta.

Prvi zatocenici koji su dosli u logor u lipnju 1940. nisu bili Poljaci vec Nijemci - 30 kriminalaca prebaceno je iz koncentracijskog logora Sachsenhausen. Oni ce potom postati i prvi kapi (o kapima procitajte u sljedecem clanku), zatocenici koji ce djelovati izmedju SS-a i poljskih logorasa kao nadzornici.
U prvoj skupini poljskih zatocenika sto su 14. lipnja 1940. prebaceni iz zatvora u Tarnowu, bili su studenti. Njihova je zada bila vrlo jednostavna, morali su sami podici logor.

Izvor: "Auschwitz", Laurence Rees

Wilfred von Oven (bliski suradnik Josepha Goebbelsa) je na pitanje: "Kad biste svoje iskustvo iz Treceg Reicha mogli svesti na samo jednu rijec, sto biste rekli?", odgovorio: "Pa, kad bi me se upitalo da svoje iskustvo iz Treceg Reicha zaokruzim jednom rijecju, ta bi rijec bila - raj."

Nevjerojatno ali istinito. Kako je mogao tako nesto odgovoriti?! Mislim da odgovor lezi u cinjenici da su Njemci poslije I. svjetskog rata zivjeli ocajnicki, siromasno. II. svjetski rat im je ponudio nadu, vjerovanje u nesto...Mnogi jos uvijek pate od sindroma brutalne nacisticke propagande prije i tijekom II. svjetskog rata, kojom su ljudima usadili u glave da su Zidovi za sve krivi, da su to podljudi, stakori kako su ih cesto nazivali.

Izvor citata: "Auschwitz", Laurence Rees

Za pocetak lista najpoznatijih te broj zrtava za svaki (naravno brojke ne mogu biti tocne sve su nagadjanja)...

Auschwitz (Poljska) 1 100 000
Belzec (Poljska) 600 000
Bergen-Belsen (Njemacka) 35 000
Buchenwald (Njemacka) 56 000
Chelmno (Poljska) 320 000
Dachau (Njemacka) 32 000 - Prvi nacisticki uopce ("Arbeit Macht Frei" poznati slogan s ulaza u logore prvobitno je postavljen ovdje)
Gross-Rosen (Poljska) 40 000
Koldichevo (Bjelorusija) 22 000
Majdanek (Poljska) 360 000
Mauthausen (Austrija) 120 000
Natzweiler/Struthof (Francuska) 12 000
Neuengamme (Njemacka) 56 000
Plaszow (Poljska) 8 000 - Film "Schindlerova lista" se snimala tamo
Sobibor (Poljska) 250 000
Stutthof (Poljska) 65 000
Theresienstadt ili Terezin (Ceska) 33 000
Treblinka (Poljska) 700 000

Logora je bilo jos masu, ukoliko mislite da bi jos koji trebao biti ovdje uvrsten, pisite pod komentare.

..u kojima mi se ljudi zale komentarima tipa da je blog prestrasan, da su slike uzasne, kako mogu to stavljati, blog je premracan itd...
Slike jesu jezive, slazem se. Textovi koje cete ubuduce citati su jos i gori, ali to je takva tema.

Recimo mogu ja staviti svijetle boje, u pozadini slike vesele djece s balonima u rukama, ali na sto bi onda to licilo?! Tema je kakva je, ljudima kojima je ne "probavljiva", ne moraju je citat, nit otvarat ovaj blog i svi zadovoljni.

Ispricavam se sto ovo pisem javno, no za buduce prigovarace koristan post, da ne moraju mailove pisat.

Pozdrav svima, ispricavam se sto proteklih dana nisam uredjivao blog...naime citam Auschwitz, Laurence Rees te sam odlucio pisat o knjizi nakon sto je procitam. Do sad definitivno najbolja knjiga koju sam procitao...Masu interview-iranih ljudi koji su prozivjeli logor (sto naravno cini knjigu puno realisticnijom), interviewi samih vodecih SS-ovaca, njihovih citata poslije 2. svjetskog rata itd.

Uskoro, stay tuned!