velike istine malog idiota
16.01.2006., ponedjeljak
in memoriam
|
samo uspomena na nekog koga sam poznavala,ulomak iz stranica dnevnika i sjećanje na posrnulog dječaka kojeg sam nekad voljela .nadam se da on ovo nikada neće pročitati ali i ostavljam trag osobe koja je nekad bio i još se nadam da će shvatiti,otvoriti oči prije nego što bude prekasno: "hej,pametna slatka glavice-što ćes sad?!Život nije bajka,otvaraš oč,zar ne? ali zar ne postoji baš nitko na tvojoj frekvenciji?pogledajmalo bolje jer to sigurno ne može biti istina!prisjeti se svih svojih godina koje pamtiš i pokušaj sagledati i zauvijek upiti u sebe svu ljubav koja ti je pružena,ljubav roditelja koji bi dali sebe da spase tebe. ... čemu onda izgubljenost,protest?zar iz inata,ponosa trebaš umjesto zagrljaja i toplog razumijevanja dozvoliti da ti neki frajer iza ugla "ponudi spas"!da ti velikodušno pokloni nešto od čega će nestati svi problemi,nešto što će izbrisati sve nedaće ovog svijeta i ovesti te u zemlju Nedodždiju ? ... dječače,sve je to nažalost već bezbroj puta viđeno,bezbroj puta na bezbroj primjera najbolnije proživljeno odnosno neproživljeno. pogledaj se- danas si mlado ljudsko biće sa vrlinama i manama.ne znaš što te sutra čeka .to je istina koja u tebi budi strah. .... zar možeš odbaciti more ljubavi oko tebe i iz straha od niskih udaraca prigrliti pakao "bijele kuge"?misliš da je to frajerski i hrabro?! ne,to je kukavički i sebično!živjeti život uspravno,primati ivvraćati udarce, voljeti i biti voljen to je hrabrost i frajerstvo." još samo molim one koji znaju o kome pišem,da to ne kažu.želim da ova uspomena ostane čista i idilična jer mi je valjda tako lakše vjerovati da priča ima ima smisla i da na kraju knjige postoji debelo otisnuti hepiend. |