|
|
| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
| james blunt - you ... |
| M | Mushy |
| O | Overwhelming |
| N | Naughty |
| I | Ideal |
| K | Keen |
| A | Altruistic |
Daleko, negdje daleko
Postoji svijet ljubavi i sreće
Postoji svijet gdje se svi vole
I nikad ne postoji treće.
Daleko negdje nalazi se
Kapija od srebra i zlata
Svatko pozvoni tri puta
I otvore se čarobna vrata.
Okušala sam i ja sreću
Vrata kuće otvorila
I našla se u divnom dvorcu
Gdje se neka djevojka stvorila.
Uvela me u sobu mladih
Prišao mi je mladić dugokosi
I pružio mi nešto,
Ugledah da špricu nosi.
Zatim se pojavi i djevojka
Pa je prošao red cjeo
Tad shvatih da su drogirani
I na lice mi se spusti veo.
Okrenuh se, potrčah
Da negdje potražim spas
Ali kod vrata zastadoh
Jer nečiji začuh glas.
«Vrata su čudna ova
U hotelu ovom
Pansion se ne plaća
Ima svega što želiš
Ali shvati
Tko jednom uđe
Više se ne vraća.»
Ludi molimo
Sretni ludimo
Duhovima postanimo
Čovjek ne treba otići
Ako ima razloga da ostane.
JIMY HENDRIX
Ovu pjesmu sam napisala kao primjer da život ne treba uvijek biti savršen….sve ti se čini tako super i onda ti veselje splasne u sekundi….nije sad da sam neka emačica da takve stvari pišem nego sam jednostavno imala takav dan u školi….nebi sad u detalje, ali ako neko iz razreda sad ovo čita vjerujem da zna o čemu pričam….pa barem mislim….danas kad sam gledala tree hill sam malo razmislila o životu………dal ima imalo smisla………a onda opet stavim vam kao primjer ovo:
Zauvijek tvoja, šapnem mu bez glasa, bez misli, bez da me čuje itko drugi, na nebu ili zemlji, osim njega. Šapnem mu srcem. Zvuk moga srca još uvijek je mogao čuti čak i ako nije čuo moje misli. Čuo je tupe udarce praznog i bolnog mišića. Ali nisam o sebi mogla razmišljati samo kao o tom mrtvom tijelu koje živi, hoda, glasa se i hrani. U meni je počivao svemir. Sva srebrna iznutra kao da nisam dijete tame, već dijete svjetlosti. Čista i puna radosti življenja bez obzira kako dug trag smrti ostavila iza sebe. Puna radosti čak i ako sam jecala od tuge. Nikada tako živa kao u smrti. Bez bola, a goreći od bola. Nakon što želeći smrt osoba shvati smrt, može samo smrt i postati. I tek tada shvaća koliko je blještav život, kako božanstven i koliko su njene smrtne želje bile bezvrijedne. Tek tada osoba shvaća da ne može umrijeti jer ne može prestati živjeti.
IZ: NEIZGOVORENA PRIČA, VIKTORIA FAUST
Pa sad neznam dal je itko opće skužil kaj pokušavam reći, jer ja sam malo zbrkano dijete…….mislim nije da sad imam nekih velikih problema, ali jednostavno mi je došlo da ovo napišem kolko god glupo zvučalo………..
