Ujutro sam se probudila s feelingom da ličim na Bigfoota.
Zaključak da imam smeđe dlake na licu dao mi je naslutiti da odem pred ogledalo.
Mislim, odletjela sam pred ogledalo jer je situacija bila uznemirujuća.
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Možda je to posljedica sinoćnjeg čitanja Misterija Svijeta Arthura Clarka u kojoj se govorilo o dlakavim čudovištima iz Nepala??
Ali ne. Na sreću, u ogledalu sam vidjela kako mi se kosa priljepila za facu jer je bilo tako divno toplošno

Kad se probudiš s osjećajem da ličiš na Bigfoota jer ti je kosa odlučila živjeti u simbiozi sa facom.

Kad se za svaki predmet oko sebe zalijepiš bar na pola sekunde i time se uhvatiš kako se dereš na štok vrata vlastite sobe

Kad si prehappy jer je došlo ljeto, al te malčice baci u pojam to što se cio božji dan osjećaš kao tijesto.

Kad svaku stvar koju odlučiš napraviti prekineš jer ti je prevruće

…kad se to događa, onda znaš da je bog zaboravio promijeniti vremensku prognozu!
Jer je MENI PROKLETO VRUĆE!!!
...ma nek je vruće i nek Sunce prži, ja to volim, ali dajte nam zraaaaka!
I onda nek mi netko kaže da klima nije zdrava! Mislim, nije zdravo ništ što je neprirodno, al dal je zdravo kad od vrućine ne možeš spavati? Jesti? Kretati se? Blj

OK, ta vrućina nije spriječila mladenački duh u odluci da napravi feštu za kraj osmog razreda.
Iztovareni iz kombija, koji je nekad služio hitnoj pomoći, udahnuvši zrak prirode u goricama, koji je ipak imao dašak vjetra, za razliku od Suncem užeglog kombija, rastrčali smo se ko rakova djeca.
To nije bilo tipično slavlje na kojem bi se svi napili, napušili, nalizali ili što već...
Bez dopinga, imali smo motivacije za OK provod (a jesmo doooooooobri)
Nije bilo dosadno, a nije bilo ni supertruper dobro, bilo je OK..
Uz toleranciju onih koji slušaju narodnjake, bilo bi još bolje al ajde…
Ali je zato idući dan, kad smo trebali počistiti nered koji smo ostavili, bilo možda još i bolje.
Nas osam šljakera odvažno smo se odlučili na biciklima doći u klet i obaviti što se obaviti mora.
Elana nije nedostajalo zahvaljujući našem Saši koji je kupio veeeeeliku Dorinu s keksom, koja nije završila dobro na +30, pola sata vožnje na Suncu, dospjevši u ruke curama u PMS-u.
Nakon akcije «rifljanja» došlo je ono što je «osam odabranih» najviše i čekalo, zezancija…
Kad je svima bilo dosta, krenuli smo kući… No, to nije bilo tako lako… ako si opijen Suncem s 15-stak metara strme šljunčane padine pred tobom, posute pozamašnim kamenjem, a ti, naravno, na biciklu. Ne, nitko se nije rasuo, ali je bilo jako blizu. Adrenalinski spust niz brijeg izbjegla je jedna cura iz ekipe, koja se pak, odlučila sigurno i polako, spustiti cipelzugom sa bicikom uz bok.
Ostatak puta bio je popraćen uživanjem u tada već blažem Suncu i mojim nehotičnim ispadima stihova «Haj-Ho» pjesmice.
Što je pisac time htio reći:

VAKULA, ZABOGA, POMOZI NAM! ! !