|
e da sigurno nemate pojma šta znači mita  ......tak moj dečko i ja jedan drugog zovemo: mita (mica - mačka, npr.mislim da sam vidio mitu matu) .nemam pojma odakle nam to.....hihi..u glavnom...na ovom blogu sam sam srala protiv moje bebe, al s obzirom da se popravio, bio bi red da ja napišem nešto lijepo o njemu.......pa počnimo od početka...
svaka veza ima nesuglasice i razmirice...pa tako i naša...samo što problemi u našoj vezi nisu bili tipični za neke druge veze.....i on ih nije smatrao problemima a ja da...
i tu je dolazilo do nesuglasica..al igrom slučaja...možd ovo nebi trebala pisati da ne ureknem .....ali....zadnja dva tjedna mi nisu mogla proći bolje neg što jesu..jer nakon naše poslijednje svađe ( u koju se umješala moja mama što ja nisam ni znala u početku), moja beba je sve što jedna cura može poželjeti...a najbitnije mi je što je tu kad ga trebam...u početku (kao i većina veza) nisam mislila da će to dugo trajati...i ne bi -da je bilo po mome, jer su me neke stvari strašno smetale i pitaj boga gdje sam našla toliko tolerancije i razumjevanja za njegove propuste, podhvate i (ne)djela....
s vremenom sam ga toliko zavoljela da me pomisao odlaženja na faks jako plaši....plaši me u tu ruku što nećemo moći biti svaki dan zajedno...i kad nešto nebude valjalo neće biti tu.. poznajemo se predobro jer smo prije toga bili najbolji prijatelji...mogu slobodno reći da smo prošli sve i svašta u jako kratkom vremenu i uvijek smo bili tu kad smo jedan drugoga trebali...
nekada mi se čini da je naše prijateljstvo bilo čvršće nego veza....i da smo se kao prijatelji puno više zabavljali, družili i shvaćali...i onda kao da je sve to nestalo...ne nestalo..neg nije bilo tako intenzivno kao prije...ali malo sam se zamislila što se toga tiče....jer mi se upravo danas učinilo da je to samo jedna stvar koja se malo uspavala kod nas, ali mislim da se počela buditi( s proljećem )...
inače sam osoba koja misli da godišnja doba jako utječu na ljude.... ja se osjećam živom preko proljeća i ljeta, razigranijom, veselijom...u svim pogledima bolje...a nekako mi se čini što je toplije vrijeme, dani duži ...da je i moja beba razigranija i da ima više volje za zabavu samnom...nešto u stilu ko kad smo bili prijatelji.. a to mi je uvijek najviše falilo od kad sam s njim u vezi...da se zabavimo i ispunimo nekim zbivanjima, zajedničkim izlascima (ne govorim za grad subotom navečer)...
primjerice baš danas po ovom prekrasnom danu on i ja smo se jedno 2 sata samo šetali i pričali raznorazne dogodovštine....i baš me to podsjetilo na dane kad smo bili pijatelji.....i ne hvata me nostalgija i tuga za tim danima....jer ga volim i mislim da nam se to naše prijateljstvo može manifestirati kroz vezu i da se možemo zabavljati kao nekad....a to je sve što ja tražim.....smatram da je on osoba na mom intelektualnom nivou....imam s njim o čemu razgovarati...imamo gotovo iste interese....odvikao se nekih loših navika koje sam mu tolerirala ko frendica, al kao cura ne mogu i ne želim pogotovo ako mislimo dalje ozbiljno održavati vezu...sve ovo loše kao da je bilo privremeno...da se priviknemo na novonastalu situaciju....
osjećam kao da nema sretnije osobe od mene i da sad možemo nastaviti po starome...uvuć u vezu onaj dio prijateljstva koji nas je jednom činio najboljim prijateljima i zbog kojeg smo kao prijatelji bili nerazdvojni...a to je: RAZUMJEVANJE KAKVO SAMO PRIJATELJ MOŽE IMATI, POVJERENJE KAKVO SAMO U PRIJATELJA MOŽEŠ IMATI, PROBLEMI KAKVE SAMO S PRIJATELJEM MOŽEŠ PREBRODITI, plus, SVE ONO ŠTO ON IMA KAO MOJ DEČKO I ZBOG ČEGA GA VOLIM ( to je dobrota, nježnost, pažnja, šarmantnost, iskrenost...i da ne nabrajam jer će ovo čitat i umislit se  )
no da završim što sam htjela reći....imala sam svakakvih veza...u ovoj sam 6 mjeseci i nije bilo bajno..al od te zadnje svađe...nikad ni u jednoj vezi nisam bila toliko sretna i zadovoljna...jer osjećam da imam sve i ništa mi više ne treba...gotovo idealna osoba za mene ( s još nekim nedostatcima koje pripisujem mladosti i adolescenciji  )
želim da mi je svaki dan takav.....jer mislim da sam mu u stanju vratiti troduplo i učiniti njegov život još bajnijim od mog...pretvoriti ga u bajku ...dati mu sve.. ako ga neko samo povrijedi a da ne govorim ako mu neko nešto napravi u stanju sam okrenuti nebo i zemlju naopačke, ubiti tu osobu i sve s njezinog obiteljskog stabla.....zaista bi mu dala sve..a od njega ne tražim to..od njega tražim da bude ovakav kakav je bio ovih dana prema meni....samo to..jer samo to je dovoljno da ga držim ko zadnju kap na svome dlanu...
uf....raspisala sam se....niko ne traži da ovo čitate..jer pola vas i da pročita sumnjam da je ikad osjećao(i da će čak osjećati) toliko ljubavi za neku osobu koliko ja osjećam prema svojoj miti...
i zbog te osobe voljela bi biti besmrtna ...i bila bi u stanju cijelu vječnost provesti SAMO S NJIM..
uostalom....sve piše u zvijezdama, ne? VOLIM TE MITA
|
