sve mi je

nedjelja, 03.05.2015.

Pitanje koje najviše od svega ne podnosim je :"što ti je?"
ne mogu smisliti niti jedan dostojan odgovor koji bi vjerojatno mogao opisati moju situaciju a da ne bi uvrijedila osobu koja pita ovako nepotrebno pitanje.
najgora stvar kada pokušavaš utješiti osobu koja je tužna je ta da ju upitaš upravo to pitanje. Zašto? Zato što se odgovor poprilično samo od sebe pretpostavlja,odgovor koji slijedi će glasiti-"ništa" ili još bolje "sve je u redu" . zato ja baš i nisam luda za tješenjem ljudi zato što jednostavno ne znam kako osobu učiniti da se bolje osjeća,uvijek pogoršam stvari,i u takvim se situacijama zapravo vidi tko ti je prijatelj a tko nije ali to jednostavno nije nešto u čemu sam dobra. kada se u osobi izmiješaju osjećaji i sve krene nekim čudnim putem kada te baš sve asocira na tugu,neki običan predmet kojeg ugledaš i koji nema veze sa time što se sada događa ti se rastužiš i na kraju više niti ne znaš o čemu se radi i zašto si u takvom stanju u kakvom si,onda dođe neki specijalac i pita te pitanje poput "što je bilo?" woow. bravo. sve je bilo,tek toliko da znaš. u takvim situacijama je najbolje umrijeti što nije moguće,a najgore bi bilo šutjeti,zato što,barem u mom slučaju, onda tek počne raditi mozak. tada počinje prava borba. dileme i pitanja na koje nemaš odgovora i koje nemaju apsolutno nikakve veze s ičim na svijetu što se događa s tobom,onda ide razmišljanje. ne znam kako je drugima ali ja se uvijek zapletem o svoje misli,uvijek me sustignu. i onda shvatim da su najsretniji dani bili ti kada nisam uopće mislila. kada sam se probudila ujutro i ispraznila ladicu s mislima. boom. prazno. gotovo. kraj.

dođeš u školu,praviš budalu od sebe smijući se ko nadrogiran i buljeći u ljude i praviš se da ti nikada nije bilo ljepše u životu. eej to bi bilo najbolje. zapravo,to bi bilo najjednostavnije.

kako je super biti tinejđer.

DNEVNA DOZA INSPIRACIJE: