Ako vam se čita, sastavak sa školsku zadaću;) tema je bila 'Emma i ja', o romanu Gospođa Bovary...
Draga Emma!
Možda ćeš ove moje riječi protumačiti kao okrutnu osudu, napad na, s tvojeg stajališta, iskrene emocije, ali iz straha za tvoje dobro ili možda samo moje potrebe da izbacim sve što mi je na duši, pišem ti ove riječi.
Znajući tebe, tvoje sanjarsko poimanje svijeta, tvoj mladenački idealizam ili više iluzionizam, bojim se da tvoja želja da voliš i budeš voljena ne završi bajkovito i idealno kao što ti zamišljaš i vidiš u knjigama koje čitaš, već poput Wetrhera - tragično, srušenih ideala, propalih snova.
Emma, ja te ne osuđujem i isto tako mislim da je smisao ljudskog postojanja doživjeti ljubav, voljeti bezgranično i bezkompromisno, disati zbog nekog, živjeti za nečiju sreću, ali ako osjećaji nisu uzvraćeni ništa od toga nema smisla. Zar želiš davati sebe u potpunosti, otvoreno pružati svoju dušu, svoje osjećaje nekome kome oni ništa ne znače? Želiš li bacati ih u prazno? Zar ne bi više voljela zastati, razmisliti i sačuvati ih za nekoga tko ih zaslužuje? Isto tako, zašto uzimati od nekog, primati osjećaje, primati ljubav kada tebi ne znači ništa? Takva je ljubav s nečije strane opsesija. Nemoj si dopustiti da ti postane opsesija, niti nemoj dopustiti da ti to nekome postaneš. Dozvoli da ti ljubav vodi život, ali ne da njime i upravlja bez imalo vlastite kontrole. Dopusti da ti bude smjernica, ali ne i da zatvori ostale puteve, da ostaneš bez izbora, da ona ostane jedini izbor.
Otvori oči, Emma! I sama znaš da su osjećaji varljivi i da slika koju imaš u glavi ne mora nužno biti takva kakvom je smatraš, kakvom je ti vidiš, da osjećaj koji nosiš u sebi ne mora, i nije uvijek realan prikaz situacije.
Znam što bi mi ti sad rekla, da ne želiš da te kroz život vodi jedino razum. Ja to niti ne mislim jer smatram da se gubi čar života ako iz njega isključimo osjećaje, ali dopusti barem da ti ljubav bude ideal života, a ne idol, da ne slijediš slijepo, već da cijeniš ono dobro, prihvaćaš ono loše i ponekad usporiš ne bi li vidjela jesi li potpuno izgubila trag razuma, nije li ono loše nadvladalo dobro.
Kao što sam na početku rekla, ne osuđujem te, ali ne bih htjela da postaneš lik iz romana kakve sama nisi čitala, da umjesto "Patnja mladog Werthera" čitam "Srušene snove gospođe Bovary"
Emma, stani dok nije prekasno...
Samo me smeta kad me natjera da čitam pred razredom... to mi je ko da me tjera da se skinem u javnosti...katastrofa..
|