oku neshvatljivo
26.05.2006., petak
KLJUČ ŽIVOT
|
U dugom bijelom holu Tek koraci su moji i sjena što me prati Al' duge su minute U svakoj od njih može po jedna vječnost stati. Znam, ti se boriš Vidim ti lice u sretnom bolu Ljepotom žari I sobom nosi sad radost novu. Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni. U mislima ću svojim Od praznih, nježnih riječi pretvorit ovo veče I bit ću pored tebe U trenu kada život sa izvora poteče. Svu ljubav svoju Tebi sam dao dok srce diše A ti me ućiš Da ljubav znaći još mnogo više!!! |
- 23:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
"Svi smo dovoljno sposobni izmijeniti svoj život na bolje. Bog nijednoga od nas nije smjestio toliko duboko da ne bismo otuda mogli izrasti. 
Zato što znam da je moje vrijeme na tom svijetu ograničeno, pokušat ću ga upotrijebiti najbolje što mogu tako što ću koristiti drugim ljudima. I kad mi vrijeme istekne, nadam se da će iza mene ostati spomenik. Ali ne onaj iz kamena, već u srcima ljudi koji će pokazivati da je svijet postao bolji zato što sam ja u njemu živio."  Ako ste činili greške, čak i ozbiljne greške, uvijek postoji još jedna prilika.  Moje lipotice........     Evo i par pjesmica iz moje skromne zbirke.... Kamo plovi ovaj život? Nastaviti dosadašnjim putem ili krenuti dalje? Postavljam si pitanje dok mi suze niz obraze cure. Objesih smijeh zato što počinih grijeh. Oćutjeh kako me obuzima napola užas, a napola kajanje, Ali bješe to tek slabašno čuvstvo. Od srca želim da što prije nađem odgovor. I dok stojim kao val s kamenom, Kao pjesma s prozom, Kao led s plamenom, Požuda razularenih i razmažena od života, Mori me čežnja dan za danom. U buci i u tišini slušam Vječno raspelo u dubini svoje duše… U sablasnim mrežama pitanja, Često se pitam zašto se uporno trudim Da čujem odgovore koje nikada neću dobiti. Biti uzrok nečijim patnjama i radostima- Nije li to najslađa hrana ljudskoj oholosti? Eto kako je krojena žalosna sudbina moja… Smatram se vrjednijom od drugih, a oni, A oni su me ponizili kao kakav stari karton. I sada kad sam sama sred tužnog vrtloga života Za kim da jecam kada znam Da moja žeđ nikada neće biti utažena…  Pod okriljem noći… Slavim nemoralnu pobjedu naravi Jer svijet neće suditi kao što treba. Ženska ćud je strasna, a misao živa. Čavrljanje o cvijeću zamijenile su suze. Suvisla od tuge zbog pogubljenog zalaska Ćutim kameno srce pod grudima. Uzdasi na mjesečini i obgrljene čiste ruke Nestali su pod budnim okom mjesečine. Gledam grozno lice bestidnika, A na njegovom licu mahniti smijeh Sve uspomene razbile su se kao val o žal. I na jednom mi pred očima tisuće iskri. Smrt, kao jedinstveno sredstvo uzimam, Možda tako sačuvam pobjedu u borbi Možda će se tek tada predati… Hoću li moći premostiti zapreku? Ne slušam do kraja jer ne želim osjetiti, Uskoro, svi od mene će se odbiti, A vremena sve manje imam na dlanu Jer noć sam prodala beskrajnom danu. 
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||