Dragi moji škorpioni, sretan vam rođendan! Daklem, gospoda Praroditelji, Micek, draga sestrično i hrpetino prijatelja čiji su roditelji blisko surađivali krajem 1. i početkom 2. mjeseca veselo vam bilo! Pa tako i meni... :) Bio pa prošao... Nije neka jubilarna brojka, pa ne treba od toga praviti galamu.

Počela sam ponovno davati instrukcije... Ovaj put kao uslugu nećaku od prijatelja/kolege koji (kao slučajno) ide baš na faks koji sam i ja završila... Jer ne znam reći ne... I jer sam softić na takve stvari... Umjesto da mu lijepo uvalim sve zadatke koje sam porješavala i amen. Eh, kad bi to bilo tako jednostavno, a ne da moram subotom i nedjeljom vucarati svoju guzicu po tramvajima i autobusima. Ne, ne... Vaša Hero je savjesna i odgovorna! Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr...

Na poslu sve štima. Svako malo dobivam neka nova zaduženja i zadatke, tako da sam zadovoljna kako se stvari odvijaju. Imam sreću da sam okružena ljudima koji se ne boje dijeliti svoje znanje i iskustvo. A s radnicima sam uspjela uspostaviti onaj početni odnos da znaju da sam tu da učim i da moje zabadanje nosa u stroj ne znači da imam death wish, nego me jednostavno zanima gdje šta ide i zašto. Već su se i pomalo naviknuli da hodam po pogonu sva krvava jer sam se na nešto porezala ili nabola. Micek je druga priča... On misli da sam ja prenježna za takav robustan posao u kojem sam stalno u opasnosti da dobijem tetanus ili izgubim ruku. Ali on se samo brine za mene... Moje sunčeko... :)

Ako nekoga zanima, one 4 kile koje sam izgubila nisu se još odlučile vratiti... Šmrc... Ali guzni mišići su i dalje u dobrom stanju: napetom! :)

Nadam se da nisam oborila rekord u nejavljanju... Mislim da nisam, bar što se tiče dragog MadDoga i Žuto. :)

Volim vas sve! :*

P.S. Prošlo je 10 godina otkako su jedna mala pankerica i jedan veliki nešto izmijenili svoj prvi poljubac! Micek, zapravo mačore moj, sretna ti 10. godišnjica! :)