2 svijeta jedan čovjek
neznam kaj me je potaklo da napišem ovaj post,hm... možda neki dio moje podsvijesti.
Odgajana sam u Stubičkima,naučila sam živjeti prema tim "zakonima",al život me odveo u Zagreb i prilagodio tim uvijetima života. Kao što svi znaju Stubičke su uvijek bile no1 za mene.Zbog toga sam više-manje uvijek platila "skupu cijenu" ovdje u Zagrebu. Istina prilagođavanje gradskom načinu života nije bio lagano,al našla sam svoju ekipu sve je bilo ok,al uvijek me negdje u podsvjesti pratilo ono nešto divlje u meni što sam naučila u Stubičkima,nikad mi se nije sviđao grad,jednostavno ta prenatrpanost stvarima me ubijala u pojam. Sad kad sam već odrasla i kad mogu reč da sam pola života provela u Stubičkima,a pola u Zagrebu, shvatila sam da sam rastrgana između dva različita svijeta -jednostavno moram živjeti dva potpuno različita života. i tu sam se ja izgubila. Ljudi koje sam ja sretala uokolo nisu bili baš najboljih namjera,rijetko ko se našao da mi je zaista pravi frend. Krenula sam krivim putem,nisam se sa njega uspijela baš bezbolno izvuč,ostale su neke posljedice koje će me viječno podsječat na to. al sam bar uz pomoč svih ljudi (iz ta 2 svijeta) uspijela nač ono što sam htjela. tj. naučila sam monoge stvari!
|