Heretik82

petak, 29.06.2007.

Stranke, izbori i gospodarske strategije

Ovih dana malo gledam zbivanja na političkoj sceni i način kako ih mediji prate i intrigira me jedna stvar, a to je umjetno stvaranje dojma da će izbore 2007. dobiti stranka s najboljim gospodarskim programom. Evo zašto je dojam umjetan:

Gospodarske programe su dosad ponudili Ljubo Jurčić kao SDP-ov i Radimir Čačić kao HNS-ov premijerski kandidat, a do izbora će to vjerojatno napraviti i Ivo Sanader samo zato da ne ispadne da HDZ kao stranka to nije sposoban sastaviti. Ja sam siguran da će sva tri gospodarska programa imati svoje prednosti i nedostatke, kao što sam siguran da će svaki od tri programa sadržavati barem nešto što je objektivno dobro za ovu zemlju. U to sam siguran jer su to opće karakteristike svakog programskog dokumenta, međutim nisam toliki stručnjak za ekonomiju da bih sudjelovao u raspravi o tome koji program je dugoročno bolji (inače studiram pravo). I baš u tome je vic, jer ako ja nisam kompetentan za tako nešto, nije ni prosječan hrvatski birač. Radi se o stručnim dokumentima koji bi vjerojatno poslužili kao dobra osnova za raspravu na akademskom nivou, ali nisu baš nešto čime se običan čovjek može rukovoditi kad izlazi na izbore, pošto taj čovjek nema pojma o tome kako smanjenje poreza utječe na rast BDP-a, i kako rast BDP-a utječe na njegov životni standard. Drugim riječima, gospodarski programi su sastavljeni pro forma, i bitno je samo da birači uoče da oni postoje, ne i da misle o tome kakvi su. A vjerojatno se svaki od tri može proglasiti dobrim, ovisno iz koje perspektive ga gledamo.

Ima nešto što je po meni važnije pitanje ovih izbora, a medijski je zanemareno, a to je činjenica da biramo između dva različita modela vlasti. S jedne strane imamo Sanadera koji nudi Vladu koja se sastoji od Premijera i 10 njegovih patuljaka čiji je jedini posao da ponavljaju Sanaderove političke stavove kao male papige (to se vidi iz načina funkcioniranja ove Vlade), a s druge strane imamo lijevi blok Jurčić/Milanović/Čačić koji nam nudi koncept Vlade s Premijerom koji je ekonomski stručnjak ili gospodarstvenik, i 10 ministara od kojih svaki ima stav o svom resoru, koji nije nužno kopija Premijerovog stava. Otprilike na taj način je funkcionirala i Račanova Vlada (s tom razlikom što Račan nije bio gospodarstvenik). Mislim da je koncept ljevice definitivno bolji za ovu zemlju, bez obzira na eventualne nedostatke Jurčićevog gospodarskog programa. Ne shvaćam zašto ljevica ne stavlja veći naglasak na to, pošto nije toliko stručan detalj, da bi biračima bio nerazumljiv, a bitan je za funkcioniranje buduće Vlade. Odnosno to je nešto na čemu se mogu dobiti izbori.

- 13:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 22.06.2007.

O dijalogu i "dijalogu"

U životu sam sasvim slučajno imao prilike polemizirati o raznim temama s ljudima raznih svjetonazora i generacija, i uočio sam jednu zanimljivu stvar koja mi je nekoliko puta pala napamet ovih dana kad sam komentirao blogove.....Sreo sam, naime, dosta više ili manje konzervativnih ljudi koji za sebe jako vole tvrditi da su "uvijek otvoreni za dijalog". Moja reakcija na to je redovito "OK super, ajmo onda pričati!". Međutim, u dosta takvih situacija, dođem do zaključka da mi sugovornik ne razumije baš značenje riječi "dijalog", odnosno da nije baš svjestan toga da "spremnost na dijalog" podrazumijeva spremnost na preispitivanje svih, pa i svojih stavova, jer bez toga dijalog nema svrhe.

Neki ljudi recimo pod "dijalogom" podrazumijevaju isključivo analizu zajedničkih stavova u razgovoru s istomišljenicima, dok neki "dijalog" zamišljaju kao jednostrano predavanje u kojem će oni meni "pokazati pravi put", a ja ću klimati glavom i osjećati se prosvjetljeno. Kad im se suprotstavim argumentima, znaju me optužiti da napadam njih osobno, ili da negiram njihovo pravo na mišljenje. Neki i očekuju od mene da prihvatim i prisvojim njihov stav "zato jer su stariji i pametniji od mene", "zato jer imaju više životnog iskustva", ili iz nekog drugog formalnog razloga npr. "Ja sam ipak profesor, ja radim u školi i odgojio sam puno takvih kao što si ti". Međutim ne kažu mi ništa iz čega bih zaključio zbog čega je točno njihov stav ispravan, a moj nije.....

Ja na dijalog gledam drukčije: Meni je to prilika za obostrano formiranje, nadogradnju i preispitivanje stavova. Puno svojih stavova sam promijenio jer mi je netko ukazao na to da nisu baš ispravni i to dobro obrazložio. To su mi znali raditi i mlađi i neiskusniji ljudi od mene. Međutim kad dozvolim nekom da mi to napravi, nekako mi se podrazumijeva da smijem toj osobi i uzvratiti istom mjerom, tj. da se ne moram u svemu slagati s njim jer je stariji, ili iz nekog sličnog razloga.

Pitam se što je to što sprečava ljude da razmišljaju?

- 19:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.06.2007.

Nešto o vjeronauku.....

Potakla me jedna diskusija uz kavu s nekim dragim ljudima na razmišljanje o nečemu. Dotakli smo se vjeronauka u školama i počele su padati anegdote o diskusijama s vjeroučiteljima na temu seksualnosti, i općenito o nekim životnim pitanjima nevezanim direktno za samu religiju. Inače svi mislimo da bi vjeronauku bilo bolje da je ostao u Crkvi, međutim diskusija je pala oko jednog drugog segmenta.

Recimo da, kad je već tako, možemo prihvatiti da je vjeronauk u školama, međutim mene kopka jedna druga stvar, a to je bi li Ministarstvo obrazovanja trebalo malo zabosti svoj lijeni birokratski nosić u rad onih vjeroučitelja koji si uzimaju za pravo da osnovcima i srednjoškolcima pod službenim nazivom "vjeronauk" prodaju seksualni odgoj skrojen po mjeri Crkve, koji se svodi na "to je grijeh, to je grijeh, to je grijeh, hm sinko moj, i to je isto grijeh, jedino misionarski položaj s bračnim partnerom u mrklom mraku i bez svlačenja i kondoma nije grijeh"....I to redovito u formi dogme koja je sama sebi dokaz....

Nekako mi se čini da vjeronauk kao takav podrazumijeva niz općeetičkih načela iza kojih neka religija stoji (uz osnovno znanje o svetim knjigama, i povijesti religije), međutim takav vjeronauk bi, barem u ovom stoljeću, i u sekularnoj državi trebao ostavljati dovoljno prostora za karakter, senzibilitet i preferencije pojedinca, koji toj vjeri pripada....Jer ako nije tako onda ispada da bi svi iskreni katolici trebali pristati na to da budu svjetonazorska kopija Benedikta XVI (pošto je on ovlašteni tumač Biblije tj. dok je on Papa Biblija se tumači onako kako on kaže)....

I nekako mislim da bi se ova država trebala pobrinuti da pravo pojedinca na osobnu seksualnu orjentaciju i preferencije bude odvojeno od vjeroispovjesti. Po meni, netko može biti iskreni katolik i homoseksualac, i taj čovjek zbog toga ne treba osjećati sram ni grižnju savjesti. To što crkveni velikodostojnici to ne uviđaju je njihova osobna sramota.

Netko bi u toj priči trebao shvatiti da religijska etika nije niz obvezujućih zakonskih odredbi, već niz principa koji, s većim ili manjim odstupanjima služe kao smjernice za formiranje stavova. Ta odstupanja od smjernica ne bi trebalo osuđivati. Crkva se ne bi smjela ponašati kao etički zakonodavac, i sve ljude koji ju ne slušaju u potpunosti proglašavati teškim grešnicima. Crkva je ipak samo autor jednog etičkog priručnika, iz kojeg nitko normalan ne prihvati baš sve što piše.....Kad bi se tako postavila Crkva ne bi morala izmišljati zabranu rada nedjeljom da napuni svoje nadasve velike i monumentalne prostore.....

- 00:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30