Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/heretic82

Marketing

Nešto o vjeronauku.....

Potakla me jedna diskusija uz kavu s nekim dragim ljudima na razmišljanje o nečemu. Dotakli smo se vjeronauka u školama i počele su padati anegdote o diskusijama s vjeroučiteljima na temu seksualnosti, i općenito o nekim životnim pitanjima nevezanim direktno za samu religiju. Inače svi mislimo da bi vjeronauku bilo bolje da je ostao u Crkvi, međutim diskusija je pala oko jednog drugog segmenta.

Recimo da, kad je već tako, možemo prihvatiti da je vjeronauk u školama, međutim mene kopka jedna druga stvar, a to je bi li Ministarstvo obrazovanja trebalo malo zabosti svoj lijeni birokratski nosić u rad onih vjeroučitelja koji si uzimaju za pravo da osnovcima i srednjoškolcima pod službenim nazivom "vjeronauk" prodaju seksualni odgoj skrojen po mjeri Crkve, koji se svodi na "to je grijeh, to je grijeh, to je grijeh, hm sinko moj, i to je isto grijeh, jedino misionarski položaj s bračnim partnerom u mrklom mraku i bez svlačenja i kondoma nije grijeh"....I to redovito u formi dogme koja je sama sebi dokaz....

Nekako mi se čini da vjeronauk kao takav podrazumijeva niz općeetičkih načela iza kojih neka religija stoji (uz osnovno znanje o svetim knjigama, i povijesti religije), međutim takav vjeronauk bi, barem u ovom stoljeću, i u sekularnoj državi trebao ostavljati dovoljno prostora za karakter, senzibilitet i preferencije pojedinca, koji toj vjeri pripada....Jer ako nije tako onda ispada da bi svi iskreni katolici trebali pristati na to da budu svjetonazorska kopija Benedikta XVI (pošto je on ovlašteni tumač Biblije tj. dok je on Papa Biblija se tumači onako kako on kaže)....

I nekako mislim da bi se ova država trebala pobrinuti da pravo pojedinca na osobnu seksualnu orjentaciju i preferencije bude odvojeno od vjeroispovjesti. Po meni, netko može biti iskreni katolik i homoseksualac, i taj čovjek zbog toga ne treba osjećati sram ni grižnju savjesti. To što crkveni velikodostojnici to ne uviđaju je njihova osobna sramota.

Netko bi u toj priči trebao shvatiti da religijska etika nije niz obvezujućih zakonskih odredbi, već niz principa koji, s većim ili manjim odstupanjima služe kao smjernice za formiranje stavova. Ta odstupanja od smjernica ne bi trebalo osuđivati. Crkva se ne bi smjela ponašati kao etički zakonodavac, i sve ljude koji ju ne slušaju u potpunosti proglašavati teškim grešnicima. Crkva je ipak samo autor jednog etičkog priručnika, iz kojeg nitko normalan ne prihvati baš sve što piše.....Kad bi se tako postavila Crkva ne bi morala izmišljati zabranu rada nedjeljom da napuni svoje nadasve velike i monumentalne prostore.....

Post je objavljen 14.06.2007. u 00:55 sati.