|
|
| prosinac, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog odražava moje unutarnje stanje
Uglavnom će se ovdje naći neki moji tekstovi
O meni
Ime: Ana
Nadimak: sama sam si dala nadimak Anchey, ali uglavnom me zovu Anči, Ančica, Pepsi, Riba
Starost/mladost: 16 godina i nešto sitno
Status: slobodna, ali srce je zauzeto
Obitelj: starci i dva mlađa brata, uglavnom ne bih ih mjenjala ni za što
Ljubimci: zamorac zvan Zami, imala sam psa dobermana, zvao se Ben, ali odveo ga stari na selo, tamo mu je bolje
Društvo: Anita, Marija, Maja, Dijana, Marko, Martina, Tomislav, Mario, Antun, Iva, Krešo, Ana, Jan, Karlo, Božena, Srđan, Nikola, Ivana, Dario, Dijana2, Martina2... - moji prijatelji bez kojih bi mi život bio jako dosadan
Slušam: 3 Doors Down, Foo Fighters, My Chemical Romance, Coldplay, Nickleback, The Killers, Oasis, The All-American Rejects, Scorpions, Poison, Alice Cooper, Jimmy Eat World, Aerosmith, Placebo, Snow Patrol, Die Aerzte, Guns 'n' Roses, Europe, Green Day, Daleka Obala, Yellowcard, Bon Jovi
Volim: spavati, pričati, pisati, crtati, gledati TV, gramatiku, izlaziti, igrati biljar, smijati se, grliti se, dopisivati se, jesti Domaćice, pisati blog, čitati druge blogove, igrati igrice na ICQ, crnu boju, crvenu boju, sivu boju, japanski jezik, dobre filmove, Tree Hill, putovati, slušati glazbu, čitati Harryija Pottera ...
Ne volim: školu, vaditi krv, prolaziti pokraj ogomnih kamiona, pisati zadaće, učiti, čitati lektiru, prati suđe, usisavati, brisati prašinu, ići u šoping, voćne kolače, cipele na petu, preosjetljive ljude, licemjerne ljude, lažljivce(makar i ja spadam u tu skupinu), rozu boju, njemački jezik, techno, školu ... 
Pčelicino i Ivančicino carstvo
Nix
iLA
Razredni blog
Dina
Smile :)
Siv@
Annchiii
POROTA
Rea
Freaks on the Leash
Music, Soul...Me
nakon svega što sam učinila, možeš li vjerovati da mi je žao
možeš li vjerovati da ti pišem pjesme i pisma u kojima ti govorim da te volim...
...da te ponovo želim dotaknuti...
...da te ponovo želim poljubiti...
...najviše od svega, želim ponovo zagrliti te, to je ono što mi najviše nedostaje...
ali, znam, slomila sam ti srce
svaki dan molim boga da mi oprostiš...
prisjećam se vremena kada sam bila sretna s tobom
...ovo smo nekad bili mi...
... a danas nas više nema...
...mojom krivnjom...
Here By Me
I hope you’re doing fine out there without me
‘Cause I’m not doing so good without you
The things I thought you’d never know about me
Were the things I guess you always understood
So how could I have been so blind for all these years?
Guess I only see the truth through all this fear,
And living without you…
And everything I had in this world
And all that I’ll ever be
It could all fall down around me.
Just as long as I have you,
Right here by me.
I can’t take another day without you
‘Cause baby, I could never make it on my own
I’ve been waiting so long, just to hold you
And be back in your arms where I belong
Sorry I can’t always find the words to say
But everything I’ve ever know gets swept away
Inside of your love…
And everything I had in this world
And all that I’ll ever be
It could all fall down around me.
Just as long as I have you,
Right here by me.
As the days grow long I see
That time is standing still for me
When you’re not here
Sorry I can’t always find the words to say
Everything I’ve ever known gets swept away
Inside of your love
And everything I had in this world
And all that I’ll ever be
It could all fall down around me.
Just as long as I have you,
Right here by me.
And everything I had in this world
And all that I’ll ever be
It could all fall down around me.
Just as long as I have you,
Right here by me.
Okrene se i vidi njega. Znala je da će biti tu. Znala je da će doći. Poželi ga zagrliti, ali nije bila sigurna je li to ispravno. I dok se ona nećkala, on je iznenadi zagrljajem. Bez riječi, nakon toliko vremena i nakon svega, zagrlio ju je. Nije vjerovala. Odjednom ju je obuzela takva toplina... kad je shvatila da stoji unutra i gleda u prazno. Okrene se, ali iza nje nije bilo nikoga. Tada je shvatila da je on bio dio njene mašte. Onaj zagrljaj nije se dogodio, ali sada je bar znala da je to ono što istinski želi. Ništa bolje volje, polako se kretala kroz gužvu i tražila društvo. Nije joj se više dalo biti ovdje, ali odlučila je ipak pokušati zabaviti se. S desne strane kroz žamor, čula je svoje ime. Okrenula je glavu, a tamo su bili oni i smijali su se i mahali joj. Pozvali su je k sebi za stol i ona je sjela. Sjedila je tako razmišljajući o svemu, a ponajviše o njemu. Nikako nije mogla odlučiti što želi i što je najbolje. Oni su vidjeli da je i ove subote bezvoljna, i već naviknuti na njeno stanje pustili su je na miru. Katkad bi ipak došla prijateljica do nje i pitala je je li dobro. Ona bi kimnula glavom. Iz razmišljanja ju trgne zvuk poznate pjesme. Digne glavu i vidi prijatelje kako se zabavljaju. Pjesma je podsjeti na prošla vremena i na događaje vezane uz tu pjesmu. Osjećala se tako jadno i bezvoljno da nije mogla ni plakati. Ustala je i krenula nekamo, ni sama nije točno znala kamo. Znala je da će joj vani biti hladno, znala je da kamo god ode, morat će se vratiti. Svejedno, krenula je, hodala kroz gužvu, i došla je do kraja. Pogled joj se zaljepio za ulazna vrata. Nije vjerovala svojim očima, ali ni ušima. Jer evo, opet je došao na onu istu pjesmu, i evo, opet je sve isto. Zapravo, ne baš sve. Ovoga puta je ona, umjesto da ga zagrli i poljubi kao prije, pobjegla u wc. Srce joj je ubrzano lupalo, a koljena su joj klecala. Dok je vidjela svoj odraz u zrcalu, nasmijala se. Bio je to iskren osmjeh, bila je sretna što je došao. Bila je sretna što će bar imati priliku oprostiti se s njim i zaželjeti mu sreću. Brzim koracima hodala je prema svom stolu i s osmjehom sjela na stolac. Pitali su je što se dogodilo, a ona je samo odgovorila; „On je tu!“ Ali, čim je sjela, ponovo je počela nesvjesno razmišljati što bi trebala učiniti i što bi bilo najbolje da učini. Također je sama sebe ponovo upitala što bi ona zapravo htjela da se dogodi. Nije bila svjesna što se oko nje događa, iako je vidjela da je prošao kraj nje i da je jedna od prijateljica razgovarala s njim. Ona je bila kao zaleđena, opet, i nije imala hrabrosti ni snage da mu priđe. Odjednom, više ga nigdje nije vidjela. Pobojala se da joj se dogodilo isto kao i prošle subote. Pobojala se da je otišao i da ga više neće vidjeti.
|
ovdje se slobodno izraziš (7) |
ne to stiskat!!!! |
# |
