hell of a life
29.03.2010., ponedjeljak
|
Svake godine održava se slavlje, meni u čast. U to vrijeme mnogi kupuju poklone, na radiju i TV se vrte mnoge reklame i u svim dijelovima svijeta ljudi se pripremaju za ovaj dan. Zbilja je lijepo znati da, barem jednom godišnje, neki misle na mene. Kao što je poznato, proslava mog rođendana počela je prije mnogo, mnogo godina. U početku se činilo da ljudi razumiju i da su zahvalni za sve što sam učinio za njih, ali u zadnje vrijeme kao da se pomalo izgubio pravi razlog za slavlje. Obitelji i prijatelji se okupe i uživaju, ali mnogi i ne znaju pravi razlog za proslavu. Sjećam se da je prošle godine bile velika fešta meni u čast. Stol je bio krcat raznim ukusnim jelima, slatkim kolačima i zamamnim pićima. Dekoracija je bila sjajna i bilo je puno, puno predivnih umotanih poklona. Ali znaš što? - Čini mi se da ja nisam bio pozvan... Bio sam zbunjen, iako se činilo da sam bio počasni gost, oni se nisu sjetili da mi pošalju pozivnicu. Sve se spremalo za mene, a opet, kad je došao taj veliki dan mene su izostavili, čak su i zatvorili vrata preda mnom... A ja sam tako žudio da sjednim s njima za stol. U stvari, to me i nije iznenadilo, jer su mi već i prijašnjih nekoliko godina zatvarali vrata. No, iako nisam bio pozvan, ja sam se im odlučio pridružiti, onako potiho, pa sam nenametljivo sjeo u kut. Svi su pili, neki se i ponapili, pričali su viceve i skupa se smijali. Očigledno im je bilo super! A onda je odjednom došao neki veliki debeljko s dugom bijelom bradom i sav obučen u crveno vikao je: "ho-ho-ho!" Meni se činilo da je bio pijan. Sjeo je na kauč, a sva su se djeca sjurila k njemu vičući: "Djed Mraz, Djed Mraz!" Kao da je proslava njemu u čast. U ponoć su se svi počeli grliti. Ja sam ispružio svoje ruke u nadi da će netko i mene zagrliti, i znaš što - nitko mi nije prišao. Odjednom su svi počeli dijeliti poklone. Otvarali su ih s velikim iščekivanjem. Kad su svi bili pootvarani, ja sam pogledao ima li, možda, koji i za mene. Kako bi se ti osjećao kad bi se na tvoj rođendan svi međusobno darivali, a na tebe bi zaboravili? Onda sam shvatio da ja uopće nisam poželjan na zabavi pa sam tiho otišao. Iz godine u godinu to postaje i gore. Ljudi se sjećaju samo darova, zabave, pića i jela, malo tko se sjeti i mene. Ja bih želio da tebi ovaj Božić bude drukčiji. Želio bih da meni ovaj Božić dopustiš da uđem u tvoj život. Volio bih da ti u srce uđe istina da sam prije skoro dvije tisuće godina došao na ovaj svijet da dam svoj život upravo za tebe, na križu, da te spasim. Danas samo želim da to povjeruješ. A želim ti još nešto reći. S obzirom da me mnogi nisu pozvali na njihovu zabavu, ja ću prirediti svoju vlastitu, veličanstvenu proslavu kakvu nitko nikada nije zamislio, nešto spektakularno. Još uvijek pripremam završne detalje. Danas šaljem mnoge pozivnice, a ova je za tebe. Želim da znaš, ako želiš doći da ću ja pripremiti rezervaciju i za tebe, napisat ću tvoje ime sa zlatnim slovima u knjizi mojih gostiju. Samo oni koji će biti zapisani na toj listi će moći ući. Oni koji se ne odazovu na pozivnicu bit će izostavljeni. Pripremi se, jer kad sve bude gotovo, i ti ćeš biti dio moje velike zabave. Vidimo se uskoro, Isus |
