hell of a life
07.03.2008., petak
još smo djeca
|
sviđa mi se dečko, onak, već mjesecima, on ni ne zna. ja znam da on prema meni nema takve osjećaje. i šta da sad radim? da se zavučem u mračne odaje gdje me nitko ne vidi i ne čuje i da izgubim smisao života i mislim da me nitko ne voli i takve stvari?? ne uzvraća mi osjećaje, so what?? još uvijek imam puuuno stvari i osoba koje me uveseljavaju, štoviše ni ne mislim na to jer me neuzvračena ljubav ne sputava u moju glavu i ružne osjećaje jer joj ja to ne dozvoljavam. naravno, sjetim se ja njega svaki dan, čak i više puta ali jednostavno se ne deprimiram zbog njega. znam puno primjera mojih vršnjaka koji su zaljubljeni u nekog i taj neko ne uzvrača pa onda gube smisao života i misle da su svi protiv njih i cijelo vrijeme su loše raspoloženi zato što su jednom djeliću sebe dozvolili da prevlada. osoba ima cijelu lepezu pozitivnih osjećaja. ljubav je, znam, jedan veći osjećaj, ali ako je povrijeđen imamo druge pozitivne osjećaje, a ljubav će zacijeliti jednog dana. ljudi mojih godina - mladi smo, lijepi smo, još se ne moramo brinuti sami za sebe jer to čine naši roditelji, imamo hrpu mogućnosti i vremena, a ljubav... prava ljubav će još pričekati i znam da bi mi sad svi htjeli da ljubav dođe odmah, ali ne, ima vremena. sve će se sredit dok se budemo udavali (ili ženili), (iako se ja ne bi htjela udati - nikad  ) |
