hell of a life
15.01.2007., ponedjeljak
SNOVI...
|
Kad je Sonja otišla u Italiju sanjala sam grozan san. Sanjala sam da sam na groblju pred nadgrobnom pločom sa njenim imenom. Užasno sam plakala... Naravno u tom snu mi smo bile najbolje prijateljice, bile smo si sve. Vidjela sam sebe kako stojim pred njenim grobom i plačem. Imala sam flashback-ove od onog dana kada su mi telefonski javili da je poginula u automobilskoj nesreći. Radnja se odvijala kroz oko 3 mjeseca. Dan za danom sam bila na groblju-stalno. Andro i Ivana (njih nisam vidjela u snu nego sam samo čula njihove glasove) su mi govorili da nastavim dalje ali ja nisam htjela. Točno se sjećam da sam rekla da nema smisla jer nemogu bez nje. Ona mi je bila najbolja prijateljica na cijelom svijetu. Probudila sam se u suzama i pokušala skužit jel to bio san ili kaj. Znam da zvuči predramatično ali taj san me još uvijek muči. Nočas sam sanjala da su me pretvorili u mutanta(?). Bili smo u nekom bircu na pustoj cesti usred šume (?). Sa mnom je bila Sonja i još neka dva lika. Otišli smo iz birca i krenuli cestom. Skužila sam da za nama idu neka dva lika. Počela sam trčat a Sonja i ta dva dečka za mnom. Ulovili su me i strpali u neki stroj. Kad sam izašla iz stroja izgledala sam ko ona Mistique (ili kak se već piše-X-men) samo sam bila svjetloplave boje i imala sam smeđu kosu. Po licu sam imala velike ožiljke od nekih porezotina. Od nekud mi se stvorio nož u ruci i zaklala sam onog jednog tipa koj me stavio u stroj. Tata me došo probudit sa riječima: Ajde ustani iz kreveta!! a ja njemu kažem još onak-u polusvijesti i polusnu: I ti bi još spavao da si upravo nekoga zaklao!! (?) Spooky, jel da? Danas na praksi nisam mogla prestat razmišljat o tome. Znam da kad sanjaš nečiju smrt toj osobi zapravo produžiš život al sad su mi ta dva sna u glavi. Valjda se bojim za Sonju ili nekog drugog. Vjerujem u snove i njihova značenja. Događalo mi se i da sam sanjala stvari koje su mi se dogodile sljedeči dan (deja-vu). Jednom me u snu buraz bacio s litice. Ja sam padala i padala i padala i nikak da padnem na nešto-da dođem do kraja. I kad sanjam padanje onak me zaboli trbuh. Adrenalin mi skoći. Brrr!!! Ali ono...sanjat da su me u mutanta pretvorili-onak!?!?! I watch TV too much!!!  |
11.01.2007., četvrtak
Ma kaj hoćeš? Život mi je ludilo a ti bi sad još i naslov! Mrgh!! 
Zimski (moš mislit...zimski, ni pahuljicu snijega ne vidjeh, a jebiga...globalno zatopljenje) praznici su gotovi od ponedjeljka...bar za krojače u mojoj školi. Svaki dan ponovno buđenje u 6, bez kave u jutro  ...već sam luda od svega toga al društvo mi je falilo pa sam jedva čekala da se vratim.Cassandra me pili s tim da napišem novi post (ovom prilikom ti šaljem puno pusa Cassa  )U školi učimo radit dio po dio košulje (orukvice, ovratnik ili kak već..) Eee daaa...sad sam se sjetila-proslava Nove-kod Andre...ludilo...e neda mi se sve pisat u detalje samo natuknujem da je bilo stvarno super. Ostala sam do 6 u jutro a opće mi se nije spavalo al sam otišla spavat jer mi je bilo dosadno. Za 20 dana mi je rođendan a ja još uvijek nemam blagog pojma gdje ću slavit i kako ću slavit. Prijedlog...netko? Možda odemo u Močvaru ili neš tak. Sonja mi je na skijanju i nemrem dočekat da se vrati jer mi fali a i želim čut kako je bilo sa Zna-Ona-Kim i ne, ne s Voldemortom nego nekim drugim Znaš-Već-Kim!! Tu su još i neke obiteljske promjene o kojima neću sada pisati dok se sve ne skocka i sredi. To bi bilo to za sada. Pozdrav i pusa Cassandri jer me pili za post i Sonji koju jako volim i fali mi.  |
