hell of a life
16.10.2006., ponedjeljak
Mr. Proper story
|
Vi ne znate Mr. Proper priču jel tak? E pa to je jedna od smiješnih stvari koje su mi se dogodile od početka školske godine. Na tu 'kobnu' subotu digla sam se u 8 u jutro kako bih se u 9 našla sa Sonjom, Martinom i još nekim ljudima da odemo švrljat po Zagrebu. Taj dan upoznala sam Doris, Hanu i Andru. Naravno mene se opet čekalo i Sonja je popizdila na mene jer su prošla već 2 busa na kojima smo mi trebali bit.  I tako krenuli mi do Zagreba i zezali se cijelim putem tako da su neki u busu dobili fraze od nas...mislim pa di je tim ljudima smisao za...hmmm...nas mlade?  I tako prošvrljali smo cijeli Importane centar. Naravno dan ne bi bio dan da ja ne napravim nešto...kao npr. da se zakucam u neku-tamo ženu. Ah...izgubili smo Hanu i Doris pa sam gledala di su...samo trenutak moje nepažnje i tres!!! Na kraju smo završili u nekom lijevom dijelu Zagreba da odemo na kavu i čekamo Doris i Andru da se vrate iz dučana i Sonju da se vrati iz nekog drugog dučana. Konobar opće nije dolazio pa smo se zabavljali sipanjem šečera u ostatke kave pomješane s vodom koji su tamo ostali od ljudi prje nas. ''Izgubljeni Dječaci (u ovom slučaju i cure)'' su se napokon vratili. Do nas se dokotrljao i neki lik koj je glumio Mr. Propera i svima nam podjelio reklamne uzorke. Dok smo se mi polako dovukli do pothodnika ostao nam je samo jedan Mr. Proper pa smo od dosade s njim počeli igrat nogomet. Ovako je to bilo: Sonja je igrom slučaja stajala kod nekog stupa pa je ona bila druga stativa, Andro je bio golman, a Martina i ja smo bile napadači. I krenule ja i Martina u napad i zajedničkim snagama pokušale zabiti Andri gol. Obje smo svom snagom zakucale Mr. Proper prema Andri i uspio je obranit...ali...... Trebale su nam dvije sekunde da shvatimo da je naša 'lopta' malo procurila...zapravo...tekućina se razlijala po pol pothodnika a mi u šoku štura kroz pothodnik. Koj je to bio dan  ...Halo...pa nezaboravan     |
