21.02.2010., nedjelja
Vjerujem u toplinu i svjetlost
|
Odgovor prijatelju Alexxlu na komentar u prethodnom postu. Namjerno ga ne citiram. Koga zanima, pogledat će sam: A eto... kažem sama sebi da više neću... I onda opet upadnem u .... Možda i griješim. Možda u takvim polemikama i nešto krivo kažem, ali uvijek me vodi želja da odbacim svaku vrstu generalizacije, svaku vrstu netolerancije. O mržnji i sličnim osjećajima da ne govorim. A ne mogu ni protiv vlastitih uvjerenja. Jedno od mojih uvjerenja jeste i da svatko ima pravo na vlastito uvjerenje, iako se nekome ne čini tako. A moja uvjerenja (i vjerovanja) su: •vjerujem u prirodu i njene sile i zakone •vjerujem da čovjek ima spoznaju o malom, maleckom, majušnom do zanemarivosti, dijelu tih sila i zakona •vjerujem da ima moralnih, poštenih ljudi •vjerujem da ima moralnih i poštenih znanstvenika kojima posebno vjerujem •vjerujem da su ljudskoj rasi potrebni vjera i vjerovanja koji čine jedan od važnih pojavnih oblika kulture •vjerujem u potrebu postojanja crkve, ali ne vjerujem u nju kao instituciju koja agresivno nameće čovjeku način ponašanja, nameće svjetonazor koji je jedini ispravan, vrijedan, sve ostalo je zlo, zločin. Agresivno jer udara, vrlo logično i inteligentno, na mjesta koja su najizloženija i najranjivija. Udara u praznine u znanju. Praznine koje čovjek na ovom evolucijskom stupnju razvoja jednostavno ne može popuniti.   Tople sunčeve zrake izmamile su mog prijatelja iz njegovog skloništa. Našla sam ga na terasi prije skoro dva mjeseca. Hm, tada smo, usprkos hladnoći, napravili sasvim pristojan fotošuting. Neko vrijeme nisam ga viđala. U čudnom nastupu volje za dubinskim čišćenjem otkrila sam ga ispod staklene police za cvijeće. Stajao je pričvršćen nožicama u nekakvoj šišmiš pozi. Nisam ga dirala bojeći se da ne otkrijem da su pod mojim cvijećem samo njegovi tužni ovozemaljski ostatci. A danas, veselo iznenađenje. Moj prijatelj se sunča na plastičnom potpornju za moje cvjetiće. Ma krasno! Lagano miče nožicama! Ali od čega to stvorenje živi? Ostavila bih mu neku marendicu među vazama, ali ne znam kakve su mu prehrambene navike. Možda nalazi kakve bubice skrivene u zemlji, a možda zimi jednostavno spava čekajući toplinu i svjetlost. |
- 14:51 - Komentari (22) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |