03.01.2010., nedjelja
Nino
 fotografija ukradena ovdje. Redovno gledam i pažljivo slušam Aleksandrove emisije u dva poslijepodne. Ponekad sam ljuta, ponekad oduševljena (na trenutke ekstatična), ponekad romantičarski raznježena, ali nikad ravnodušna. Danas sam (malo je reći) oduševljena. Ovako ugodno nisam bila iznenađena još od trenutka kad sam otkrila toplu ljudsku stranu svoje mentorice na magisteriju. Nino je nada u bolju budućnost ne samo ove jadne zemlje. Usudila bih se reći da je ovaj mladi znanstvenik nada da će se najnesretnijem sloganu "Hrvatska - zemlja znanja" vratiti vjerodostojnost. I to ne samo zato što mislim da je on čovjek sa znanjem, već stoga što Nino tom znanju dodaje poštenje, moralnost, osjećaj za realnost bez teatralnog (lažnog) glumatanja i razbacivanja praznim frazama, bez razbacivanja u magli zagubljenim floskulama najgore vrste. Floskulama smišljenim u laboratorijima za građenje "javnog" mnijenja kojima se ovih dana nemilice služe neke samodopadne "prizemne veličine". Neka porijeklom obojane melodije njegove rečenice, na hrvatskom i na talijanskom(!  ). Neka je! Važno je ono što ovaj mladi čovjek govori. Bravo! Veliki pljesak Aci za odabir (i tajming) gosta! Gost je s nekoliko smirenih rečenica, bez nepotrebnog pokušaja podizanja adrenalina bilo kod sebe bilo kod gledatelja, uspio srušiti neke nepravedne mitove, predrasude, ukazati na loše skovane stereotipe. U meni jeste! (Dobro, malo na moj doživljaj profesora Raspudića utječe i to što radi na katedri za talijansku književnost  ) |
- 15:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |