13.08.2008., srijeda
... obračun s njima
|
"Predstava počinje Krležinim rečenicama o smislu pisanja, dok će se u nas uvijek aktualno pitanje odnosa umjetnika i društva/vlasti ispreplesti s Krležinim promišljanjima o povijesti, revoluciji, socijalizmu i kapitalizmu, nacionalizmu, kultu ličnosti, jugoslavenstvu, hrvatsko-srpskim odnosima, šutnji intelektualaca, a jednu od središnjih tema predstavlja književnikov obračun s dogmatskim ideolozima komunizma i socijalizma na tadašnjoj jugoslavenskoj ljevici. Tekstovi su preuzeti iz Krležinih romana i političkih eseja, od “Deset krvavih godina” do “Izleta u Rusiju”, dok se u jednom dijelu koriste i “Razgovori s Krležom” Predraga Matvejevića". – (Kim Cuculić) Rade Šerbedžija poklonio je sinoć Fažani svoju monodramu "Moj obračun s njima". Župni trg pružio je u toploj kolovoskoj noći okvir Krležinim tekstovima, Radinom sugestivnom glasu, publici koja nije krila radost ponovnog druženja s velikim umjetnikom. "Premda se monodrama temelji na tekstovima koji nisu dramski, Rade Šerbedžija svojim je glumačkim umijećem, a ponajviše pravilnom intonacijom i dikcijom, Krležine rečenice učinio neobično živim i zanimljivim, podcrtavajući u njima piščevu ironiju. Mnoga promišljanja Miroslava Krleže, nažalost, pokazala su se proročanskim, a na kraju predstave ostaje gorak okus da se na ovim prostorima zapravo ništa nije promijenilo i da je Krleža možda aktualniji nego ikad." (Kim Cuculić) Na mojoj kratkoj snimci čuje se kako su crkvena zvona podarila slučajnu, ali odličnu i znakovitu glazbenu kulisu dijelu u kojem je riječ o kultu ličnosti (kojem je odzvonilo). Citati su uzeti OVDJE. |
- 14:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |