Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

12.08.2008., utorak

Oaza

Kamenjak

Porer. Na kojoj kod točki zapadne obale Kamenjaka da se nađete, gotovo je sigurno da ćete ga ugledati. Meni se čini kao da me prati polako plivajući nad livadama posidonije.

Kamenjak

Napredujem puteljcima kroz mirisno mediteransko raslinje. Vuče me ona velika plava voda što se vidi u daljini.

Kamenjak

Evo me na stijeni. Teška odluka: ostati na toplom kamenu i gledati u daljinu ili sići do vode i prepustiti se valovima.

Kamenjak

Krećem ka vodi, valovi neodoljivo zovu. Plivam prema kamenoj lađi koja mi noću svojim svjetlom kroz prozor ulazi u san.

Kamenjak

Moja uvala sprema se na počinak. Umorna je od vriske, od udaranja valova, od kotrljanja oblutaka, od vrelih sunčevih zraka…

- 10:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)