Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

30.07.2008., srijeda

Vječnost legende

Fažana, Župna crkva sv. Kuzme i Damjana  (detalj)

Noćas je završen ovozemaljski život jedne legende. Ali, kao i sve legende i ova će živjeti još dugo, dugo. Ne volim riječ vječnost. Plaši me, ne razumijem je. Zna li itko što je to vječnost? Pa ipak, kad se rastajemo od ovakvog čovjeka, nameće se ta ezoterična, neuhvatljiva ideja, ideja skrivena svim našim čulima i spoznajnim mogućnostima , ta vječna ideja o vječnosti.

Otišao je naš zlatni olimpijac Mate ne dočekavši još jedne Igre na kojima će mladim, snažnim ljudima u mislima biti samo citius – altius – fortius. Vjerujemo da je Mate dosegao svoje najviše vrhunce s kojih će ponekad pogledati na ljude koji ga neće zaboraviti i na grad koji će u svoje ulice, zidove i parkove, u svoje mirise i boje utkati još jedno ime bez kojeg više neće moći postojati. Ime Mate Parlova.

Suton, Verudela, (07/08)


- 11:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)