Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

26.11.2006., nedjelja

Venus verrucosa (?)

Moja školjkica Venus verrucosa, slikana na ogradi moje terase u vrijeme kad sam pisala o morskim bićima, nemanima i zaštićenim vrstama.



Vara li me umorno oko ili se moja školjkica ni kriva ni dužna pretvorila u nečiji avatar?




P.S. Dan D još nije prošao!

- 00:21 - Komentari (43) - Isprintaj - #

04.11.2006., subota

Ukradeno



... a u šarenici, s mjesta gdje bi se na nekom starinskom satu nalazila brojka tri, smiješi se lik tajanstvenog muškarca. U trenutku kad je nastala fotografija (autoportret, odoše u nepovrat moje zablude da imam krasne crne oči) u cijelom stanu nije bilo nikoga. U sobi nema nikakve slike ili nekog sličnog predmeta čiji bi to mogao biti odraz.
Netko mi je rekao da to moje oko čuva neko davno sjećanje...

- 23:20 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)