07.09.2006., četvrtak
Noćas sam slala poljupce (05.09.2006.)
|
Sinoć sam u odgovoru na jedan komentar (dolje ispod onih kravica, a je li da su lijepe, nekako smirujuće) najavila da neću baš mnogo noćas (s ponedjeljka na utorak) spavati. Pogrešno! Trebala sam reći - neću uopće spavati. Eto, pisala ja tako nešto, vrtjela nekakve papire, mučila se premještanjem tablica iz jednog dokumenta u drugi. Btw, ako netko zna kako to učiniti, a da se tablica ne rastepe k"o Klingonci prilikom teleportiranja, neka mi javi. Samo što se Klingonci i svi ostali vrate uredno sastavljeni, a dijelovi moje tablice slože se k"o puzzle koje bura zavitla pa vrati na ploču. Odlutala sam. Htjela sam reći kako sam odjednom ugledala da se moj prozor bijeli. Netko je vani upalio svjetlo. Sunce! I što sad? Ništa, skuhala sam kavu, dodala malo mlijeka i ugasila nakratko komp da se malo odmori. Sad malo pričam s vama vjernim blogerima koji me niste zaboravili ni ovih dana (tjedana?, mjeseci?) u kojima se ja ne stižem vama javljati. Ne zamjeram ja onima koji se ne javljaju. Uostalom svatko ima nekog posla, neke probleme, neke radosti, neke tuge. Ja se čudim vama koji se javljate. Ma ne! Nije mi krivo, naravno. Hvala vam što mi pomažete da prebrodim jedan pomalo čudan period. Tko me pozna već je shvatio da se nešto čudno dešava. Pa kad ja pišem ovakve tekstove tipa "Dragi dnevniče"? Jaaa? Ne! Ali eto, nakon ove burne noći, baš sam se zaželjela malo neobaveznog ćaskanja. Čini mi se kao da me čak malo opušta i odmara. Mada bi za organizam bilo bolje da propješačim par kilometara po Kamenjaku. Možda još i odem tijekom dana. Trenutno mi je draže biti ovdje. Moram vam reći da sam posljednjih dana doživjela jako lijepe stvari baš zahvaljujući blogu i ovdje stečenim prijateljstvima. Obratila sam se nekolicini blogera s molbom da mi pomognu. Poznavala sam ih zaista samo po njihovim blog stranicama i po njihovim nadimcima. Svi su uložili mnogo truda da mi što bolje izađu ususret. Napravili su veliki posao i mnogo mi pomogli. Zaista jesu. Uštedjeli su mi mnogo vremena i učinili neke stvari koje ja ne bih mogla čak ni da sam imala vremena. Noćas sam mislila na njih i slala im poljupce. Jedna se blogerica dosjetila kako da me razveseli i učini da u sobi dok radim imam krasnu glazbenu kulisu. A sjećam se nekih čudnih napisa o blogerskoj zajednici. Pisao je mladi gospodin Maštruko (je li to sin moga profesora?) o usamljenim gubitnicima koji na blogu bezuspješno pokušavaju skupiti krhotine svojeg razbijenog ega. Nije možda baš tako rekao, rekao je i gore stvari. Naravno da među velikim brojem ljudi srećemo najrazličitije karaktere, ali da je blog rezerviran samo za frustrirane, iskompleksirane, depresivne, egocentrične, neuspješne, samozaljubljene egzibicioniste propale na svim područjima djelovanja – ma oprostite gospodine M.! Osvrnite se oko sebe, ali najprije iskreno pogledajte u sebe. Evo mojih dragih blogerskih prijatelja kojima sam noćas slala poljupce. Mjesec je oko tri sata bio posve crven. Nisam ga uspjela slikati. - Moja prijateljica velikog srca, stalno u potrazi za onima kojima je potrebna pomoć. Stihovi "i moja kaplja pomaže ga tkati" kao da su za nju napisani – Svabica - Moj prijatelj, zaljubljenik u prirodu i sofisticirano kulinarstvo. Želim mu veliko veselje u skoroj pripremi "laganijih jela" – Kiko - Moja prijateljica jasnih stavova, naizgled oštra, a zapravo nježna i brižna, spremna pomoći bez razmišljanja – Studena - Moja prijateljica s kojom dijelim veliku ljubav prema družini Ulyssesovoj – Uspomena Da vam priznam? Slala sam ja još neke poljupce, ali ne morate baš sve znati. Zato vam svima poklanjam ove cvjetove strasti koji se svakodnevno otvaraju na mojoj terasi.  07.09.2006. - DODATAK Ne mogu vjerovati da sam zaboravila spomenuti blogera koji je pored svojih brojnih obaveza još prije nekoliko mjeseci našao vremena i pružio mi veliku pomoć. Sakupio je tekstove (svoje vlastite) koji su se ticali teme o kojoj sam pisala, složio ih pregledno u jedan dokument i poslao mi ih uz riječi "bilo mi je zadovoljstvo". - Moj prijatelj, najveći poznavatelj vampira među blogerima, bloger s kojim dijelim županiju - Bookaleta |
- 20:43 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |