Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

19.04.2006., srijeda

Igra





Evo, ovdje su nastale moje sličice. Ova relativno uska traka kopna što se pruža u more je zaštićeni krajolik Kamenjak. Područje ne izgleda veliko, no obala je jako razvedena i u duga je gotovo 30 kilometara.

Gledano od juga prema sjeveru na desnoj strani vidi se Medulin, a na samom ulazu u Kamenjak smješteno je živopisno mjestašce Premantura. Od Premanture cesta vodi do pulske obilaznice. Nakon nešto više od 10 kilometara stigli ste na semafor. Želite li produžiti prema Rijeci, skrenite desno. Ako se želite zabaviti na teniskim terenima, na terasama s glazbom, na plažama , u restoranima ili možda u kockarnici, skrenite lijevo prema Verudeli. Usput svratite u Pješčanu uvalu. Produžite li na semaforu ravno, ući ćete u grad. Pronađite odmah parkiralište, najbolje ono pored MUP-a, i krenite u obilazak grada pješke.

Primijetite li da vašem vozilu nedostaje hrane, zaustavite se na pola puta od Premanture prema obilaznici na benzinskoj postaji Banjole (cari amici Italiani: la pronuncia e" Bagnole, no Bangiole!). Nekoliko metara prije benzinske postaje, na desnoj strani ceste gledano prema Puli, je skretanje za Pomer. Možete posjetiti ovo malo mjesto, a ako produžite istom cestom, stići ćete na cestu za Medulin. Naravno, kad stignete na raskršće s Medulinskom cestom, skrećete desno. Osjetite li glad, dobrih restorana ima na svakom koraku. Jednom ću napisati svoje preporuke (hm, da ih besplatno reklamiram (?!), još ću razmisliti).

- 13:50 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)