Đikić nije Kostelić
Uz Binderovu nagradu za inovacije koju mu je dodijelilo njemačko udruženje za staničnu biologiju, hrvatski znanstvenik Ivan Đikić slavodobitnik je i najvećeg svjetskog priznanja znanstvenicima do 40 godina starosti koji se bave istraživanjima tumora i koje mu je dodijelila prestižna američka udruga za istraživanje raka.
Ono što Hrvat koji je, laički rečeno, na tragu "pametnog lijeka" za rak, u oba slučaja NIJE dobio su čestitke iz domovine! Niti premijer Ivo Sanader, niti njegov resorni ministar Dragan Primorac, niti predsjednik Republike nisu pohitali da osobno, i u ime ponosne nacije, izraze svoje divljenje čovjeku koji je dobar glas o svojoj postojbini pronio globusom! Još je Antun Gustav Matoš taj sindrom detektirao kao "prokleti hrvatski jal", no gluhoću, sljepilo i nijemosti u slučaju Ivana Đikića trebalo bi preciznije nazvati "prokletim hrvatskim jadom i bijedom".
Premijer Sanader, koji se stalno hvali kako je on Hrvatsku spasio od Balkana i kako neće dozvoliti da se tamo vratimo, on koji oduševljeno i prije završetka utrke već šalje brzojav Janici Kostelić za prvu pobjedu u super G-iju u Svjetskom kupu, svojom je šutnjom pokazao punu dozu primitivizma koja vlada njegovom Vladom. Što je zgriješio Ivan Đikić da ga službena Hrvatska omalovažava dok ga cijeli svijet slavi? Ništa posebno, osim što je ušao u polemiku i sukob s ministrom znanosti Draganom Primorcem koji samoga sebe kod kuće proglašava svjetskim autoritetom, a nikako da dobije neku medaljicu i značkicu, kada već ne može računati da će ikada postati punopravnim članom EMBO organizacije koja među inom globalnom elitom okuplja čak 36 dobitnika Nobelove nagrade. I koji su u svoje redove izravnim biranjem svih članova kao prvog znanstvenika iz Hrvatske primili Ivana Đikića.
Štoviše, Primorac i njegovi posilni u svom su jalu, baš kao kada su pokušavali popovati i miješati se u posao jednom drugom velikanu Miroslavu Radmanu i njegovom MEDILS-u, poslali opanjkavajuće pismo s objedama na Đikićev račun vodstvu Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, gdje je zaposlen! U svom otvorenom pismu Mesiću i Sanaderu Ivan Đikić optužio je Ministarstvo znanosti za prikrivanje autora ustvrdivši da je isti Primorčev pomoćnik Dragan Schwartz.
Ivan Đikić sa svojih 40 godina ovjenčan je nagradama jer se na dobrobit cijeloga čovječanstva bavi rješavanjem smrtonosne bolesti zvane rak, potencijalni je Nobelovac i brand po kojem svijet prepoznaje Hrvatsku. Ne onu koju je "znanstvenik" Primorac genetski izmjestio u staru Perziju, već ovu današnju čijim nadarenim pojedincima su zahvaljujući Đikiću i njemu sličnima otvorena vrata najčuvenijih sveučilišta.
Nažalost, i buduća pokoljenja teško će riješiti enigmu kako to glupost uspijeva metastazirati da na kraju Irance metamorfozira u Balkance.
Branko MIJIĆ