Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

06.04.2006., četvrtak

More i kamen

Proljeće se poigrava. Danas nam je poslalo hladnu buru. Tko god može sklonio se negdje u zavjetrinu, zapalio vatricu, ušao u kažun. Njiva može pričekati. Samo more i kamen na Kamenjaku ne mogu pobjeći ledenim rukama vjetra.



Non guardare in alto
scava la terra.
Trova l'acqua
e piu" giu"
scopri la roccia.
Scava fino e oltre il fuoco
ancora roccia e acqua.
Aldila"
della terra
rivedrai il cielo
e ancora scavando
toccherai con le mani
la tua carne,
viva.
Silvano Agosti: Per il primo compleanno di Lorenzo (1986)

- 16:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)