Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

28.03.2006., utorak

Strašan stvor na terasi

zmijica

Nažalost, sve manje vremena ostaje mi za druženja na blogu. Nadam se da ću uskoro imati malo više slobodnih minuta. Ne ljutite se ako baš svaki dan ne ostavim poneku riječ na vašim stranicama. Nikoga nisam zaboravila. Pratim što se zbiva, a dok ne uhvatim priliku da opišem današnji događaj na svojoj terasi, ostavljam vam samo ovu dramatičnu fotografiju. U goste mi je svratio neobičan, zastrašujući svat. Sunce je upravo sa zapada malo osvijetlilo naselje podno nebodera. Preko tijela čudnog stvora pogled ide prema Poreru. Vide se tmurni oblaci koji prijete kišom, ali čini se da će zemlja zasad ostati suha.
Pozdravlja vas Helix koja je svakakva bića držala na ruci, ali ovog što je upravo pred vama malo se prepala.

- 18:23 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)