19.03.2006., nedjelja
Morski konjić
Da mi je Tarik postavio pitanje za milijun kuna kojoj životinjskoj vrsti pripada morski konjić, možda bih metodom eliminacije došla do točnog odgovora. Ali, onako brzo, bez razmišljanja, vjerojatno ne bih rekla da se radi o ribi. Ovo stvorenje neobičnog oblika, duljine od 16 mm do nešto više od 20 cm, loš je plivač. Da ga morske struje ne bi nosile u neželjenim pravcima, mora se repom uhvatiti za koralje, biljke ili kamenje na dnu mora.Osim oblikom, ova ribica zadivljuje i načinom razmnožavanja. Mužjak na prednjoj strani tijela ima vrećicu poput kengurovog tobolca. U nju ženka za vrijeme parenja polaže jajašca. Mužjak nosi oplođena jajašca te nakon sazrijevanja iz njegova tobolca izlazi živa mladunčad. Nažalost, otac ponekad plati glavom period gestacije. Desi se da nekoliko mladunaca ugine u tobolcu, a to može izazvati smrtonosnu infekciju mužjaka.  Morski konjić kod nas nije zaštićena vrsta. Do mene je stigao kao i moje školjkice. Zadesio se u ribarskoj mreži. Prilikom prebiranja ribe na krmi broda, ribari ga onako sitnog nisu uočili. Ostao je jadničak na palubi gdje je jako sunce vrlo brzo osušilo njegovo sitno tijelo. Međutim, morske konjiće i namjerno love da bi osušena tijela prodavali kao suvenir. Možda je još strašnije utopiti malo tijelo životinje u prozirnu plastiku i od takvog grotesknog predmeta napraviti privjesak za ključeve ili ukras za noćni ormarić. Netko je ovo nazvao “kulturni” suvenir koji nudimo našim gostima u elitnim turističkim destinacijama. Mislim da se onda mogu nuditi i gipsane šake pred pulskom Arenom. Ionako su već postale dio vizure trga. Kad prođem onuda, a na zidiću iznad Karoline ne vidim poredane prste, šake, pepeljare, vaze (sve autentični artefakti iz 3.st.pne), nešto mi strašno nedostaje.  Ovo sam ukrala Jasni, neće se ona naljutiti. Stvarno mi se sad ne ide pred Arenu.Da se još malo vratim konjiću. Njegovo tjelešce čovjek je beskrupulozno iskorištavao još u antičko doba. Baš zbog neobičnog oblika tijela morskog konjića često su se ispredale legende o njegovoj čudotvornoj moći. Stari Grci pripremali su magične napitke, a Kinezi i danas vjeruju da je njegovo suho tijelo smrvljeno u prah odličan afrodizijak. Nije li čovjek čudesno biće? Da bi probudio svoj tko zna zašto uspavani libido, ubit će na tisuće malih, nejakih stvorenja, osušiti njihova tjelešca, okrutno ih smrviti u prah koji će razmutiti u malo vode i naiskap popiti. A onda će ponosno čekati "efekat od tog".  Pogledajte nekoliko sličica morskih konjića i ribe igle u prirodnom okruženju. Jedan lijep portret Hippocampusa guttulatusa. |
- 16:20 - Komentari (27) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |