20.01.2006., petak
Privatna poruka
 Dragi Hećače, Sjećaš li se ti ovog tvojeg komentara koji je osvanuo jednog lijepog ljetnog dana na mojem blogu ispod krasne, velike fotografije rascvjetanog prkosa? • Oj prevelika carice, vlasnice gigantskih slika (duboki naklon), razmisli o posuđivanju digića-fotića.(izlazim unatraške u naklonu) (Hećak 24.07.2005. 13:38) Kao što vidiš, ja sam ti odgovorila: • @Hećak: hećak??!! Tko bi to mogao biti? Carica nije nikad PREvelika! O posuđivanju digića-fotića razmišljaaaaaammmmm! (helix 24.07.2005. 14:02) U međuvremenu sam razmislila i posudila ti digić-fotić. Ako si zadovoljio svoju potrebu za spremanjem raznih ovjekovječenih prizora na komp posredstvom MOJEG digića-fotića, lijepo molim da se isti nađe na Vidikovcu. Evo, upravo mi jedna ptica sjedi na ogradi balkona i čeka foto sejšn, a ja je moram odbiti. Koliko je posjeta predivnih buba ostalo nezabilježeno, koliko ptica je odletjelo razočarano jer njihov lik neće osvanuti na stranicama mojeg bloga!! O, mali Hećače (broj cipela 44) velika carica (broj cipela 38,5) te čeka! Smiluj se! Voli te tvoja Heta P.S. Ne dozvoli da se moj digić-fotić nađe na već ionako predugačkoj listi mojih bivših! |
- 11:07 - Komentari (39) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |