Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

07.01.2006., subota

Gaf i veeelika posjećenost :))

sinoć oko 22:00

E, jučer mi se desio gaf koji bih mogla skupo platiti.
Dogovorili se Hećak i ja da idemo u kino. Harry Potter i plameni pehar, a što drugo! Naći ćemo se ispred kina 15 minuta prije početka. Našli smo se ispred kina 15 minuta nakon početka. Ja zakasnila. Mali (br. cipele 44) stoji ljut, namršten.
Sjetim se ja da je napad najbolja odbrana. "Pa gdje ti je mobitel, zovem te već pola sata da ti kažem da kasnim i da uđeš sam!" "Ostavio sam ga da se napune baterije." "Pa kako ideš u grad bez mobitela?" vičem ja na buri. "A dala sam ti moj krasni mobitel!" Radi se mom bivšem (kako je tužno sjetiti se bivših!).
Odgodili smo Pottera. Nudila sam mu svašta u zamjenu, McDonald's, bakine kolače, kafiće… Ništa. Opet prijeti otvaranjem bloga pod naslovom: Istina o Helixici.
U kinu smo bili danas. Nisam sigurna mogu li biti mirna. Što sad da mu obećam?

- 22:27 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)