30.11.2005., srijeda
Arena
Prije nekoliko tjedana pojavila se fotografija naše prelijepe Arene kao podloga mojih stranica. Neki su viknuli: «krasna je, ali ne vidimo tekst, nema teksta, smanji Arenu!» Kaše je tada rekla nešto kao «ma di ćeš smanjit Arenu, neka nje u svoj njenoj veličini!» A tekst? Smišljam već dulje vrijeme što napisati o Areni. Mnogo riječi ili ni jednu? Pred Arenu treba stati i slušati što vam govore čula kojima ovaj veliki kameni prsten šalje svoje priče stare preko dvije tisuće godina. KUĆA KRILATIH ZIDARA Između dviju starorimskih cesta, one koja je s donje strane – a more je, zbog još nenasuta terena, malne dodirivalo skute kamenog diva – vodila prema Poreču (Via a Parentio) Trstu i Akvileji i one gornje (Via ad Albonam) koja je žurila prema Nezakciju, Labinu, Dalmaciji … između tih cesta uzdigla se, dakle, građevina kojoj, u redu sličnih, po ljepoti nema premca. I nije čudo što ju je pučka mašta obdarila bajkom, koja, uz ostalo, veli da su Arenu gradile vilinske ruke, noseći zrakom kamene gromade s Učke, najviše istarske gore, ili s onih litica što se uzdižu ponad Limskog zaljeva, tamo posred zapadne obale Istre. Nije to jedina bajka! Gotovo svaki promatrač koji plaho obilazi ovaj čudesni pleter, u svojim mislima – oblikujući uvijek ista pitanja o neznanom neimaru, njegovoj moći i snazi – stvara bajkovite odgovore pred neostarjelim znamenom vremena. Danijel Načinović, Pula sa starih razglednica, Sportska tribina, Zagreb, 1988.   11. SAJAM KNJIGE U ISTRI – Sa(n)jam knjige u Istri Četvrtak, 1.prosinca 2005., 12.00, Dom hrvatskih branitelja, Svečanost otvaranja Sajma |
- 12:08 - Komentari (29) - Isprintaj - #
24.11.2005., četvrtak
Život na jugu Istre
Jučer je bilo ovako  , povremeno i ovako  , a danas je ovako  . Ne mogu pronaći fotografiju gospođe Bocher. Dok je ne nađem, vjerujte mi na riječ da ne sliči pokojnom predsjedniku! Moram malo  pa ostavljam  ,  ,  i  da vam prave društvo. |
- 16:57 - Komentari (43) - Isprintaj - #
18.11.2005., petak
Na rukavu
 povjerenje i prijateljstvo ... a da netko ne pomisli da je riječ o prekrivaču ili nečem sličnom na sigurnom odstojanju...     svi nježno tapkaju nožicama o moj dlan |
- 15:08 - Komentari (26) - Isprintaj - #
13.11.2005., nedjelja
Što je glazba?
|
"Zna li netko što je glazba? Ples? Pjesma? Lirika? Ako zna neka mi se javi..." - pitanja na koja odgovor traži E.P. Nekoliko desetaka kilograma prašnjavih rječnika, leksikona, raznih enciklopedija... sjedi na mojim policama. U svakoj knjizi nekoliko mudrih autora nastoji dati isto tako mudar dogovor; sveobuhvatnu definiciju koja će jednom zauvijek razriješiti svaku nedoumicu. Tko sam ja da ne vjerujem sveučilišnim profesorima, doktorima znanosti, akademicima? Znaju li oni što se dešava u meni dok slušam, gledam, čitam...? Za mene je pjesma ono što zvuk, slika, riječ pokrenu u meni, što me u trenu prenese u neko drugo vrijeme, u neke druge prostore, što mi vrati osmjeh kad sam tužna, što mi vrati tugu kad sam sretna... Panovu frulu svira Argentinac Raul Hector Luere. El condor pasa …La angustia y el dolor me dejarás mi corazón sufrirá y morirá. El amor como un cóndor volará, partirá, y así nunca más regresará. Yo sé que nunca... The sound of silence (P.Simon - A.Garfunkel) …And in the naked light I saw Ten thousand people, maybe more. People talking without speaking, People hearing without listening, People writing songs That voices never share No one dares Disturb the sound of silence... I love her (Lennon/McCartney) …A love like ours Could never die As long as I Have you near me... Bright are the stars that shine Dark is the sky I know this love of mine Will never die And I love her… Yesterday (Lennon/McCartney) ...Yesterday, love was such an easy game to play. Now I need a place to hide away. Oh, I believe in yesterday... (Kliknite na naslov pjesme, spustite stranicu onim minusićem u gornjem desnom uglu i - čitajte tekst. Ili pjevajte!) |
- 20:33 - Komentari (49) - Isprintaj - #
11.11.2005., petak
Podstanar na terasi (dobio je društvo)
 Skakavac na lavandi  Galeb u magli (obratite pažnju na jedrilice podignutih jedara, usred grada!!) proba |
- 22:31 - Komentari (32) - Isprintaj - #
09.11.2005., srijeda
Dokaz
 Ova fotografija dokaz je da ništa ne stižem. Ili da sam lijena, ili da sam neorganizirana - rezultat je isti: jadni slonići prepuni prašine. Osim kao dokazni materijal, ovu fotografiju objavljujem i zbog predostrožnosti. Naime, da ovakva fotografija dođe u ruke mog Hećaka ... ne smijem ni pomisliti. On bi u njoj odmah prepoznao sjajan materijal kojim me može ucjenjivati. A praznici se približavaju... |
- 14:32 - Komentari (31) - Isprintaj - #
05.11.2005., subota
Užas
|
(ovdje je bila Giada, sada čuva kuću na drugom mjestu) Giada jednostavno ne će u box! Jednog tigrića sam strpala, a nju ne mogu! nema moga bloga |
- 20:11 - Komentari (25) - Isprintaj - #
03.11.2005., četvrtak
Giada čuva kuću II (ili u čemu se kuha maneštra od bobići)
|
(Ovdje je bila Giadina kućica, preselila se u box) Moram uzeti malu pauzu i zahvaliti svima koji su hranili moju Giadu i igrali se s njom. A jako je slatka... Imam još posla. Znam, svi imaju problem nedostatka vremena. Vjerujte imam deadline, prekoračenje bi me straaaaašno koštalo. Svratila sam na vaše blogove i ostavila poneki komentar, ali ne mogu svaki dan sve pregledati, ne zamjerite. Razgovarala sam prije par dana s jednom osobom o blogu. Onako općenito. Pokušavamo odrediti kategorije u koje bismo svrstali blogove, nekako ih klasificirali, udružili istorodne. Nije to baš jednostavan posao. Zaustavili smo se na blogovima u kojima ON ili ONA iz dana u dan tuguju zbog nesretne ljubavi. Neka se nitko ne nađe pogođen, poštujem ja tuđe osjećaje. Ovdje je riječ o mojim osjećajima. Odnosno, imam li ih ja uopće!? Nikako se ne mogu sjetiti tog osjećaja velike tuge, povrijeđenosti koja bi danima, mjesecima, godinama dominirala i upravljala mojim životom. Neću duljiti, bilo kako bilo, zajedno s mojim sugovornikom došla sam do zaključka da imam srce od rostfraja. Ha, to može biti i kompliment: Rost - rđa + frei - slobodan. Ali, meni se učinilo da to znači slijedeće: moje je srce Zepterova padela za kuhanje maneštre. Toliko o mojem smislu za romantiku. Željela bih odgovoriti svima koji su brinuli Giadi: xvii – mali stan, često prazan, svaka živa životinja kod mene bi patila, Giada nikad nije sama. istra – napravi ono što te već danima molim, moooolim tee!!(OK, poslušao si me) salty – htio si reći: che dolce piccolo, oboje69 – lijepo, vratila si onaj fiksni background slaven – samo ga ti hrani peica, mala, logan, lea, alkion, friva, bugenvilija, vesna, pegy - narukvica je OK, od žada je, kupljena u Kini, ali nije tako spektakularna, Budu od žada, teškog tonu, nisam mogla strpati u torbu lanterna – kazalište je divna stvar, nažalost kazalište ima kulise pa je idealno za ZAKULISNE igre mladen – posvetila sam ti malo poglavlje donjeg posta, da bih ti odgovorila na pitanje o Orlandu. Razumica je krivo shvatila. Ja nikad nisam mislila da si ti bijesan. Nadam se da nisam tim tekstićem o Orlandu odaslala krivu poruku. Cvjetići na vrhu stranice su suncokreti snimljeni u vrtu moje prijateljice u Premanturi. noeli – žad je mineral, poludragulj, možda ću još nešto o tome napisati nightsaber – poslala sam ti mail – vjerojatno nisam ništa pomogla, ali budi ustrajan, za inat zbog komentara – thanks zvjezdica – drži dalje figice, još se ništ ne zna, uh okeco – vodi ga malo u šetnju po Maksimiru i Mirogoju, tak si svaki dan tam peica – ti si uvijek na pravom mjestu dok mi trebaš, hvala, i javi se ako ti treba nešto jazzie - ne mogu imati živoga peseka, žao mi je shine – baš mi je drago što si se javila, već te dugo nisam čula, pozdrav tvojoj prijateljici system admin – kako od potencijalnog neprijatelja napraviti prijatelja :))) sparky – ma sladak je kao moj susjed bring me to life – veliki pozdrav i tebi, svraćam još večeras white tiger – hvala ti što posjećuješ moje stranice iako ja, iskreno, već dugo nisam čitala tvoje priče, ali nisam te zaboravila. Nije krivo prevedeno:))) pretila – ma dok studiraš, virtualni ljubimac je puno praktičniji uspomena – ma kakvi sram, pa i ja se igram, ljubimci i služe tome književnik i vrtlar – nešto sam napisala o žadu, ima malo i na hrvatskom – žad je nefrit – mineral, «bubrežni kamen», poludragi kamen, o etimologiji riječi žad vidi prethodni tekst razumica – drago mi je da te vidim, iako se mi redovito srećemo na tulumu kod Okeca :)) |
- 18:13 - Komentari (20) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |