03.11.2005., četvrtak
Giada čuva kuću II (ili u čemu se kuha maneštra od bobići)
|
(Ovdje je bila Giadina kućica, preselila se u box) Moram uzeti malu pauzu i zahvaliti svima koji su hranili moju Giadu i igrali se s njom. A jako je slatka... Imam još posla. Znam, svi imaju problem nedostatka vremena. Vjerujte imam deadline, prekoračenje bi me straaaaašno koštalo. Svratila sam na vaše blogove i ostavila poneki komentar, ali ne mogu svaki dan sve pregledati, ne zamjerite. Razgovarala sam prije par dana s jednom osobom o blogu. Onako općenito. Pokušavamo odrediti kategorije u koje bismo svrstali blogove, nekako ih klasificirali, udružili istorodne. Nije to baš jednostavan posao. Zaustavili smo se na blogovima u kojima ON ili ONA iz dana u dan tuguju zbog nesretne ljubavi. Neka se nitko ne nađe pogođen, poštujem ja tuđe osjećaje. Ovdje je riječ o mojim osjećajima. Odnosno, imam li ih ja uopće!? Nikako se ne mogu sjetiti tog osjećaja velike tuge, povrijeđenosti koja bi danima, mjesecima, godinama dominirala i upravljala mojim životom. Neću duljiti, bilo kako bilo, zajedno s mojim sugovornikom došla sam do zaključka da imam srce od rostfraja. Ha, to može biti i kompliment: Rost - rđa + frei - slobodan. Ali, meni se učinilo da to znači slijedeće: moje je srce Zepterova padela za kuhanje maneštre. Toliko o mojem smislu za romantiku. Željela bih odgovoriti svima koji su brinuli Giadi: xvii – mali stan, često prazan, svaka živa životinja kod mene bi patila, Giada nikad nije sama. istra – napravi ono što te već danima molim, moooolim tee!!(OK, poslušao si me) salty – htio si reći: che dolce piccolo, oboje69 – lijepo, vratila si onaj fiksni background slaven – samo ga ti hrani peica, mala, logan, lea, alkion, friva, bugenvilija, vesna, pegy - narukvica je OK, od žada je, kupljena u Kini, ali nije tako spektakularna, Budu od žada, teškog tonu, nisam mogla strpati u torbu lanterna – kazalište je divna stvar, nažalost kazalište ima kulise pa je idealno za ZAKULISNE igre mladen – posvetila sam ti malo poglavlje donjeg posta, da bih ti odgovorila na pitanje o Orlandu. Razumica je krivo shvatila. Ja nikad nisam mislila da si ti bijesan. Nadam se da nisam tim tekstićem o Orlandu odaslala krivu poruku. Cvjetići na vrhu stranice su suncokreti snimljeni u vrtu moje prijateljice u Premanturi. noeli – žad je mineral, poludragulj, možda ću još nešto o tome napisati nightsaber – poslala sam ti mail – vjerojatno nisam ništa pomogla, ali budi ustrajan, za inat zbog komentara – thanks zvjezdica – drži dalje figice, još se ništ ne zna, uh okeco – vodi ga malo u šetnju po Maksimiru i Mirogoju, tak si svaki dan tam peica – ti si uvijek na pravom mjestu dok mi trebaš, hvala, i javi se ako ti treba nešto jazzie - ne mogu imati živoga peseka, žao mi je shine – baš mi je drago što si se javila, već te dugo nisam čula, pozdrav tvojoj prijateljici system admin – kako od potencijalnog neprijatelja napraviti prijatelja :))) sparky – ma sladak je kao moj susjed bring me to life – veliki pozdrav i tebi, svraćam još večeras white tiger – hvala ti što posjećuješ moje stranice iako ja, iskreno, već dugo nisam čitala tvoje priče, ali nisam te zaboravila. Nije krivo prevedeno:))) pretila – ma dok studiraš, virtualni ljubimac je puno praktičniji uspomena – ma kakvi sram, pa i ja se igram, ljubimci i služe tome književnik i vrtlar – nešto sam napisala o žadu, ima malo i na hrvatskom – žad je nefrit – mineral, «bubrežni kamen», poludragi kamen, o etimologiji riječi žad vidi prethodni tekst razumica – drago mi je da te vidim, iako se mi redovito srećemo na tulumu kod Okeca :)) |
- 18:13 - Komentari (20) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |