07.10.2005., petak
Za svjetlom
Svićarice Sinoć su nad obzorom munje prekrasno šarale nebo. Ostavljale su svoje moćne blještave tragove. Samo na tren. Čim bi tama ponovno prekrila more, mukla orljava valjala se iz daljine. A na moru, na domet gradskih svjetala, mirno, dostojanstveno, prkoseći svetom Iliji, uz svetoga Nikolu na svojoj strani, plutale su svićarice. Dani su mraka. Mjesec nekim drugim putovima hodi, il’ se malo umorio. Eto njega natrag za desetak dana. A dotad, stavili ribari sviće na pramac pa čekaju. Čekaju ribice radoznale, lude, što hrle ka svjetlosti. A na kraju puta - tama. Gradele, teća, list peršina, grančica ruzmarina za uljem pomazati, finim maslinovim, česan bijelog luka, malo soli i čaša zlatne malvazije.... Žunta (ko ne zna ča je žunta neka lipo pita kod šinjorine xvii) 100% Otvorim ja danas oko 15 sati našu naslovnicu. A na njoj piše : 3 bloger(a) piše. Zatim pogledam svoje skromne stranice, a kad tamo: 3 osobe on line. Molim lijepo, je li još netko ikad privukao 100% pažnje blogerske populacije koja se u tom trenutku kretala prostorima bloga.hr? Pet deki na tanko Odem ja jutros u trgovinu po kruh, mlijeko i neke sitnice. Na odjelu suhomesnatih proizvoda kupuje stariji umirovljenik: "Ćo, lipa, biš mi dala 5 deki parizera" "Ću , šjor, ma ča će van biti dosti" "Će, će, lipa moja i štabela, samo mi na tanke fete narirži, neka bude tega!" |
- 18:05 - Komentari (20) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |