Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

26.09.2005., ponedjeljak

Za Bornu i Gabrijela

suživot

Na jednom od mojih lutanja ugledala sam visoko stablo na kojem su samovjereno rasle velike gljive. Odmah sam se sjetila mog blogerskog prijatelja. Pomislila sam: ovo bi on sigurno snimio, a fotografiji bi dao neki duhovit naslov. Pokušala sam ga oponašati i na njegov način promatrati prirodu. Sigurno nisam uspješna poput mog prijatelja, ali nadam se da će mu biti drago što sam mislila na njega. Sliku posvećujem njemu i njegovom prijatelju (koji je, nadam se, i moj prijatelj).

- 21:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)