Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

24.09.2005., subota

Predjamski grad

Očajna Helixica Ucjenjivač ne odustaje. Na slici se jasno vidi sav očaj jadne Helixice (ON ju je slikao u gradu). Nakon izlaska iz Postojnske jame otišli smo pogledati Predjamski grad smješten 12 km sjeverozapadno od Postojne. Grad je urastao u stijenu na visni od 123m. Pogled s nekog od njegovih prozora oduzima dah. Realistične lutke, smještene u ambijent opremljen autentičnim namještajem (kapelica, kuhinja, blagovaonica, soba u kojoj je gospodar grada Erazmo primao svoje goste, soba za mučenje, tamnica, oružarna, terase, duboko u stijenu ukopani su ogromni prostori o čijoj namjeni danas možemo samo nagađati), vjerno dočaravaju srednjevjekovni život grada.












- 09:45 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)