09.09.2005., petak
Ande i 11. mjeseca rujna (prvi dio)
|
Prije dvije godine, baš u ovo doba, lutala sam malo bespućima Anda. Priče o kulturi Inka oduvijek su me opijale, dovodile u neko stanje slatke omamljenosti.  Kad sam se konačno našla u Cuzcu, staroj prijestolnici i centru kulture Inka, činilo se da sam malo pretjerala u mojoj fasciniranosti. Izašavši iz aviona, gotovo sam pala nakon prva dva – tri žurna koraka. Aerodrom je na zaravni, ali udaljeni vrhovi okolnih planina odjednom su prijeteći krenuli prema meni. Noge su postale teške. O naglim pokretima više nije bilo govora. «Soroche» , visinska bolest zbog nedostatka kisika na velikoj visini. Cuzco se nalazi na 3400 m nadmorske visine. U vrlo ugodnom hotelu interesantne arhitekture, nekad vili Markiza Picoaga iz 17. stoljeća, tihi, ljubazni i nadasve uslužni domaćini (od recepcionera do call boy–a svi solidno govore engleski i talijanski) navikli na prizore stranaca koji teturaju tražeći za što bi se uhvatili, odmah su u sobe polu-svjesnim gostima donijeli velike količine čaja – čaja od listića koke. Kako mi je taj topli napitak prijao u pomalo nestvarnoj atmosferi! Nelagoda se brzo pretvorila u onu ugodnu omamu. Pravi okvir za sva uzbuđenja koja su me čekala na putovima Inka. Kasnije u šetnji gradom, čim bi se trg počeo okretati oko mene, bilo je dovoljno stati na vrata neke trgovine ili restorana, a tamnoputi mladić već bi mi pružao šalicu tople tekućine uz zavjerenički smiješak. Cuzco, na jeziku quechua "pupak svijeta", osnovala su prema legendi četiri brata Ayar, mitski praroditelji Inka koji su došli iz sela Pacaritambo i nazivali se Sinovi Sunca. Centar života u kulturi Inka ima danas oko 300 000 stanovnika. To je grad veličanstvenih kolonijalnih zdanja, Plaze de Armas koja je pravo središte carstva Inka, grandiozne, bogate katedrale prepune umjetničkih djela slikarske škole cuzcuena.   Kada se noću vraćate vlakom u grad, na točki odakle se cio vidi kao na dlanu, vlakovođa uspori, svjetla se pogase, a zvuci Kondorova leta ispune prostor. Prizor osvijetljenog grada tada vas opasno ostavlja bez daha i zauvijek se utisne u svijest. Aquas Calientes udaljen je 110 kilometara od Cuzca. To je sigurno najčudniji, najživopisniji, najsrdačniji grad koji sam ikad vidjela. Smješten je doslovno «in the middle of nowhere». Te godine grad je još bio u nastajanju. Gradili su se trgovi, postavljale ploče na blatne ulice. Ni blato, ni čudni, neurednii kućerci nisu me spriječili da se svim srcem zaljubim u to magično mjesto. Rijeka Vilaconta udara svojim vodama o veliko kamenje pružajući cijelom gradu stalnu zvučnu kulisu. To nevjerojatno romantično mjesto nastalo je sasvim prozaično – u funkciji turizma.To je naime, točka odakle se kreće na posljednju etapu puta koji vodi do mjesta na kojem su Inke našle utočište pred najezdom španjolskih konkvistadora – Machu Picchu.  Internet restoran izgubljen u Andama. (slike su analogne fotografije fotografirane naknadno digitalnim aparatom) |
- 13:08 - Komentari (29) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |