07.09.2005., srijeda
Trsatska štorijica
|
Lagani povjetarac čini podnošljivima vrele trsatske zrake sunca. Mnoštvo ljudi kreće se bez žurbe šumom iznad svetišta Majke Božje zastajkujući pred postajama križnoga puta. Kod velikog drvenog križa okruženog stablima što rastu visoko i poput stražara okružuju taj simbol kršćanstva, ljudi nakratko stanu da bi mislima pružili potreban mir. Gledam čovjeka kako lagano pognute glave stoji nesvjestan ljudi oko sebe, sunca, stabala, poneke ptice. Odjednom digne glavu, desnom rukom plaho napravi križ na grudima i pođe nesigurnim korakom. Nadam se da će njegove misli, njegove molitve za zdravlje bližnjih (spomenuo se on i nekih drugih, preporučio Bogu i sve one kojih se u tom času nije mogao sjetiti) biti uslišane.   Zvijezda mora, Kraljica Jadrana, zaštitnica putnika – Majka Božja Trsatska sedam stoljeća okuplja u svojem svetištu iznad Rijeke vjernike, štovatelje Djevice Marije iz Nazareta. "Utvrdilo se ono (svetište) na 135 metara visokoj stijeni iznad lijeve obale Rječine u naselju Trsat, a od ušća u more te male rijeke s velikim imenom, vode k njemu Trsatske stube". ..... To je mjesto "svjedok sudbina brojnih trsatskih čuvara, zaštitnika i štićenika, kako onih od roda Frankopana tako onih iz Reda Franje Asiškoga." (Hoško E., Na vrhu Trsatskih stuba..., Tiskara Rijeka, Rijeka, 1991.)   Povijest bilježi da su trsatske stube građene za Istrane koji su brodicama dolazili sa zapadne obale Istre do ušća Rječine. Spominje se da su prvi hodočasnici bili iz Lindara, istarskog gradića smještenog na obroncima iznad Pazina. Oni su u svetištu tražili snaženje vjere, oživljavanje nade, jačanje ljubavi. I danas, kada se prve subote mjeseca rujna na Trsatu okupi mnoštvo iz raznih krajeva, nad svetištem lebdi onaj isti duh koji stoljećima krijepi umorne, potiče malodušne, veseli i smiruje svakog koji mu se čista srca predaje.   Daj da pod stubam tvoje kuće svete Zaplačem jednom kao ludo d'jete! Jer tad će netom, meni, u polaku Hodu, što vodi gore u visinu, Bol jedna sahnut pri svakom koraku, Cv'jet jedan niknut na svakom skalinu. Vladimir Nazor, Uza stube (ulomak) |
- 18:29 - Komentari (23) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |