Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

05.09.2005., ponedjeljak

Pogled s Trsata

Ala ćemo jopet malo počinuti, pah ti drugi dan forši o Trsatu jenu štorijicu povedat. Danaska ću van samo pokazat kakov je grad pod Trsatom bija ti dan. Jušto ovakov je bija. Ni to moja ruka zatremala, ni oko mi ni manje ćaro vidilo. Je bila nika foškija, ča bi rekli naši susedi od priko. Ma je štešo lipa ta naša Rika, ča ni?

Za Ilijanu i druge drage prijatelje koji možda ipak ne razumiju lipi naš ČA
Odmorimo se opet malo, drugi ću vam dan o Trsatu možda pričicu ispričati. Danas ću vam samo pokazati kakav toga dana bješe grad pod Trsatom. Baš ovakav. Nije moja ruka zadrhtala, nit mi se oku vid zamutio. Maglica je neka bila. Susjedi naši preko mora foschia je zovu. Pa ipak je lijepa ta naša Rijeka, nije li?


Rijeka, pogled s Trsata, 03.09.05.

Rijeka – pogled s Trsata, 03.09.05.

- 16:17 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)