31.08.2005., srijeda
Komadići poderanog papira
 Nedavno, razgovarajući s prijateljem, sjetila sam se priče. Čula sam je prije mnogo godina. Priča govori o apsurdu rata, nasilja, netolerancije, nerazumijevanja. To je samo jedna od mnogih; mala epizoda. Mlada Žena živjela je u Gradu, voljela ga. U njemu je stjecala i njegovala prijateljstva. Bio je to Grad u kojem svaki kamen svjedoči o povijesti. A Žena je pjevala na njegovim kantunima, trgovima, u smirujućim prostorima njegovih crkava. Učila je, upijala znanja, družila se, radovala se najljepšim zalascima sunca na svijetu. Na obližnjim otočićima često je znala dočekati zoru ne bi li je pozdravila još neumivenu. A onda je jedne noći sanjala natpis na velikom ekranu: ZRAČNA UZBUNA. Doista je sanjala. Iz sna ju je probudio telefon. "Spavaš, zovem da te upozorim. Za petnaest minuta granatirat ćemo Grad. Siđi u sklonište! Eto, ja sam ti još uvijek prijatelj pa te upozoravam. A jesi li ti meni prijatelj – to ćemo vidjeti kad se sretnemo." Žena je sišla nekoliko katova niže da probudi jedine koji su s njom još tu živjeli. Prijatelja čiji je glas te noći čula nikad više nije srela. Javili su joj da je Grad više ne želi, da mora otići. Plakala je, skrivala se, bježala. U jednom trenutku utočište je zamalo našla u ludilu. U "po bota", kako su govorili u Gradu, našla se toga dana pod prozorima svoga stana. Željela je samo otići. Bez ičega. Otići jer su joj rekli da je ne žele. Niotkuda, iskočio je mladić i stao pred Ženu. Ona je gledala u ogroman, crni otvor puščane cijevi. Čula je njegov glas: "Ruke uvis!" Nije se bojala. Samo je željela poslušati mladića. Nije mogla! U ruci je držala zgužvane komadiće poderanog papira. A htjela je lijepo dići ruke, otvoriti šake. Što kad se papirići prospu po dvorištu u kojem je tolike godine živjela? Zaprljat će Grad! Samo je na to mislila: "Ne želim prosuti smeće po mom Gradu!" Mnogo godina poslije Žena se vratila u Grad. Stisnuta srca, mučena tjeskobom, strahom. Ali, Grad je izgledao nekako postiđen, kao da joj se ispričava. I ona mu je oprostila. Danas, kad zvuci orgulja teku njegovim mirnim kalama, Grad ponovno živi životom dostojnim svojih predaka, a Žena ga voli više nego ikad. |
- 10:51 - Komentari (40) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |