29.08.2005., ponedjeljak
Danski kraljević na Malom Brijunu (drugi dio)
Nebo se smilovalo i poklonilo zvjezdanu kulisu glumcima i publici željnoj njihovog nesebičnog predavanja umjetnosti.  Na Malom Brijunu dvorac danskog kraljevića je Tvrđava Minor. Ne smeta kraljeviću što je gotovo tri stoljeća stariji od doma u koji ga je smjestilo Kazalište Ulysses, a više od četiri stoljeća od svojih gostiju, nas. Stari – novi Hamlet suvereno vlada prostorima tvrđave, vere se i trči njenim brdašcima i proplancima, držeći saksofon u ruci, odjeven u odjeću “van vremena i prostora”. Odmah nam poručuje vlastitu svevremenost. Njegove boli, njegove dileme nisu ostale u sedamnaestom stoljeću jer se ni ono što je do toga dovelo nije zaustavilo na granicama prijelaza iz stoljeća u stoljeće.   "Preotimanje vlasti. Tihi državni udar. Zločini. Ubojstva. Vraća se Hamlet. U ruci mu saksofon. Sreli smo ga kad se vratio sa studija. Stigao je kući kao intelektualac, obrazovan iz nekog drukčijeg ustroja i reda. Prekasno na sprovod oca, vladara koji je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Blato, lažni prijatelji. Tako je i tada Hamlet ostavio vrijeme bezbrižnosti za sobom"(uvodni tekst redateljice Lenke Udovički u knjižici koja prati predstavu; nakladnik Kazalište Ulysses) Koliko stvari iz gornjeg pasusa možemo danas prepoznati ako se samo malo osvrnemo oko sebe? Mlada Ofelija, pomalo izgubljena između vlastite probuđene putenosti i želje da bude poslušna kći i sestra, istovremeno je nemoćna (možda i ne-voljna) odoljeti mladom Hamletu.“Ulysses” je svojoj publici poklonio predivnu scenu ljubavnog susreta dvoje mladih. Dijalog ljubavnika dočaran je sugestivnim zvucima saksofona koji opisuju njihove osjećaje, njihove bojazni, njihovu strast. Pokretima tijela, koje je osmislila baletna umjetnica Larisa Lipovac, upotpunjen je doživljaj nježnog susreta dvoje zaljubljenih. Ljubav je to koja je, kao gotovo sve na dvorcu Elsinor, unaprijed osuđena na propast. Mladalački žar ne dozvoljava Ofelijinom srcu da shvati upozorenja brata Laerta: Hamlet je rob svojeg rođenja, nije slobodan pustiti na volju ni razumu ni osjećajima! Bratoubojstvo – biblijski motiv čije je replike suviše mučno tražiti u današnjici. To ne znači da ih nema! Bog je Kajina zauvijek obilježio žigom, ali ga je time i zaštitio od progona ljudi. Danski kraljević nije bio te sreće. Osveta obećana očevom duhu nije donijela smrt samo vinovnicima strašne zavjere. Kraljević je za sobom povukao gotovo sve čiji su životi bili sudbinski vezani s njegovim. Nakon posljednjih riječi u predstavi, izgovorenih od "prvog glumca", voditelja kazališne družine koja dolazi u Elsinor (Janet Henfrey): "U ovoj će zemlji odsad vladati mir, tako mi Bog pomogao" – mali šok za publiku. Niz zidove tvrđave spuštaju se, naoružani, uniformirani vojnici poput pripadnika neke specijalne jedinice, a iz polumraka iznad same scene izranjaju likovi u uniformama s puškama uperenim u gledalište. Je li redateljica željela poručiti da ni svi zavjeti i zakletve često nisu dovoljni te usaditi nam u svijest potrebu stalnog opreza: pazite što činite, koje putove odabirete pa će vam i Bog pomoći!   Ovo je peta godina da Kazalište Ulysses svu svoju energiju bespoštedno poklanja zaljubljenicima drame. Kralj Lear, Medeja, Marat/Sade, Play Beckett i konačno Hamlet pet je bisera koje "Ulysses" vrijedno niže u svoju ogrlicu. Svaki je poseban, svakim nas na drugi način iznenade i razvesele. Čarolija počinje već u Fažani, gradiću s čije se rive brodom kreće na četrdesetak minuta dugu vožnju do Malog Brijuna. Šetnju od pristaništa na otoku do Tvrđave Minor prati miris borovine, šum valova u malim zaljevima, pogled u nebo koje se uvijek baš u tim trenutcima počinje posipati svojim iskricama ne bi li pridonijelo magičnosti trenutka. Tvrđava, nekad u službi Boga Marsa, otvorila je danas svoje uske hodnike, stube, kule, male proplanke i brdašca Taliji, Melpomeni, Erato, Terpsihori i drugim kćerima Zeusovim. Zahvalni smo družini Odisejevoj što nam puni srca ljepotom i plemenitošću.   Glumci Kazališta “Ulysses” ostavljaju nas bez daha, ne samo bravuroznom glumom, već nerijetko i pravim akrobatskim vještinama. Nije lako trkom osvajati prostore Tvrđave Minor i Prosperovog Vrta, često na kosom terenu i na kliskoj orošenoj travi. Hamlet (Goran Navojec – apsolutno pravi “Ulysses-ov” Hamlet!) spušta se u jednom trenutku po užetu razapetom preko cijele scene leteći poput vještog gorskog spasioca. Sjećamo se i Mire Furlan, Rade Šerbedžije, Zlatka Viteza i svih drugih glumaca koji ne žale napora da bi nam poklonili umjetnost. Radnju predstave glazbom podcrtava orkestar sastavljen od šest izvrsnih glazbenika. Posebno valja istaknuti vrsnu europsku baroknu violinisticu Franku Palowski koja s Kazalištem "Ulysses" surađuje od 2001. I mnogi drugi umjetnici, domaći i strani redovito surađuju s Kazalištem: slikari, kipari, književnici, glazbenici, plesni umjetnici... Ove je godine gošća umjetnica bila engleska kazališna glumica Janet Henfrey. Još su dojmovi živi i neukroćeni, a već nestrpljenjem treperi svaki atom: što li će nam pokloniti slijedeće godine?   Ove dvije fotografije, Hamlet (Goran Navojec) i Ofelija (Lucija Šerbedžija) preuzete su iz knjižice koja prati predstavu "Hamlet" Kazališta Ulysses - sezona 05. (prilikom pisanja teksta ispustila sam ime violinistice Franke Palowski, ispričavam se) |
- 10:26 - Komentari (34) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |