27.08.2005., subota
Danski kraljević na Malom Brijunu (prvi dio)
|
(Uvod, nadam se da će kiša dozvoliti da večeras odemo glumcima u pohode) Vjerojatno najpopularnija Šekspirova drama, drama o danskom kraljeviću, nastala je 1600. godine. Kraljević Hamlet nakon iznenadne smrti oca, danskoga kralja, doživljava novi šok: brak vlastitog strica i majke Gertrude. Očev duh otkriva mu strašnu istinu o fratricidu, a Hamlet mu daje obećanje - osveta. Nalazeći se u stanju mentalne frustriranosti i prije pojave duha, kraljević pribjegava logičnoj “varci”: hineći ludilo kreće u razotkrivanje svih aktera zavjere. Ludilo, iako dijelom stvarno, dijelom je krinka pod kojom kraljević krije svoje nakane. Osveta ne može vratiti oca, smrt je “nepopravljiva”. Je li očev duh nametnuo Hamletu nemoguću misiju koja je u svakom slučaju osuđena na propast? Koja neće donijeti ništa dobroga – do čitav niz smrti! Iako nije u stanju svoje ideale oživjeti i zaživjeti, Hamlet u svojoj nutrini nalazi snagu. Odupire se vjetrovima mržnje i izdaje i ispunjava svoj zavjet. Koliko se mlad i često neodlučan čovjek danas može prepoznati u danskom kraljeviću. U kojoj mjeri današnji Hamletov vršnjak lišen pravog vođe i ideala, izgubljen, pun strahova, može pokazati svoju volju i odlučnost. Ili će dopustiti da ga ludilo mase nosi svojim bujicama? Koliki danas traže utočište u pomućenom umu, u ludilu koje im dozvoljava totalno izoliranje od svega što ih okružuje? Je li Hamletov izbor bio ispravan? Postoji li baš uvijek mogućnost odabira puta? I što se promijenilo od vremena kad je Hamlet živio u dvorcu Elsinor? Zvuči pomalo katastrofično rečenica jednog talijanskog kritičara: Na dnu srca hrđa izjeda ideale, dok se novi ratovi i nasilja neprekidno rađaju. Ima nečeg trulog u društvu, ali mi smo navikli na smrad.. |
- 15:37 - Komentari (21) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |