|
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.
|
19.08.2005., petak
Rezultati - svezom - bezveze
Eto, konačno je izveden sociološki eksperiment! Neki se znanstvenici pitaju je li eksperiment kao istraživačka metoda uopće pogodan u društvenim znanostima. Postoji mišljenje da znanosti u kojima nije moguć eksperiment uopće nisu znanosti. E pa blogerska hr zajednica je jučer i danas fino dokazala da je sociologija znanost, itekako. Jedna sociologinja izvršila je uspješan eksperiment, i to ne bilo kakav nego pravi terenski eksperiment – u prirodnim uvjetima.
Hipoteza: Ljude ne zanimaju ozbiljni tekstovi, mirnog tona, izvjesnog završetka, bez elemenata erotike, kriminala ili nekog drugog oblika ponašanja koji spada u područje socijalne patologije. Žele temu, vijest koja će ih bar na trenutak izbaciti iz kolosijeka svakodnevnog (mukotrpnog) života, pa makar ona bila bezveze!
Argumenti koji podupiru hipotezu: Nakon pet mjeseci lutanja blogom.hr dotična sociologinja je uočila upravo proporcionalnu vezu bezveznosti teksta i broja komentara (koji su odraz zanimanja za tekst). Uporno je pratila stanje na nekoliko blogova (reprezentativni uzorak, standardna pogreška 0,5) i zaključila da sve mora provjeriti metodom eksperimenta.
Predmet istraživanja: Na makro planu – blog.hr, a na mikro planu – postovi i komentari uzduž i poprijeko (forma i sadržaj).
Cilj istraživanja: Dokazati ili opovrgnuti hipotezu.
Svrha istraživanja: Uočiti kakve tekstove treba pisati e da bi se izazvala pažnja blogerske javnosti pa i šire, još šire.
Ocjena dosadašnjih istraživanja: Nije ih bilo, mislim nije bilo znanstvenika koji bi zdušno sav svoj intelekt usmjerili ka jednom tako društveno relevantnom istraživanju.
Literatura: Nema, sve iz glave.
Kratak opis tijeka eksperimenta: Pisana su dva posta, jedan bezvezan, drugi svezom.
Bezvezan u roku od odmah dospijeva na naslovnicu bloga, autorica na AC listu (neće je valjda sad kad znaju da je bila samo nejako oruđe u rukama jedne sumanute znanstvenice skinuti s liste?), dospijeva na zadnju stranicu vaaažnog dnevnika (sa slikom u boji!), dobiva preko 50 komentara (jadna autorica-oruđe morala je čak neke brisati, jer nisu zadovoljavali njene estetske kriterije), izaziva burnu raspravu među komentatorima na naslovnici bloga, svađe i “prepucavanja” nekih drugih blogera koji su slučajno zalutali u eksperiment, jedan čak piše parodiju na spomenuti bezvezni tekst (zamislite bezveznije od bezveznog!), autorica-oruđe dobiva mailove, traže joj originale objavljenih fotki radi stručne ekspertize... i tako do duboko u noć, do pred jutro.
Post svezom – ukratko ništa od svega toga, nekoliko pristojnih komentara, mir i tišina, da ne govorimo da se ni jedan drugi medij nije otimao za njega (a nije da nema taj post svoju težinu).
Eto, da vas ne zamaram stručnim terminima o tome kako je tekla obrada podataka, crtanje grafikona, dijagrama, tablica, iznošenje rezultata dobivenih kompliciranim statističkim metodama.
Svako znanstveno istraživanje (ono ozbiljno, a ovo to apsolutno jest) mora iznijeti moguće aplikacije rezultata. Dakle, rezultati su više nego korisni svim onim blogerima koji se dvoume: svezom – bezveze. BEZVEZE – apsolutno, jer eksperiment je nedvojbeno potvrdio točnost na početku postavljene hipoteze!!! Uživajte!!!
Znanstveni tim se ispričava svima koji su se slučajno našli u vrtlogu eksperimenta.
P.S. Nije gotovo! Autorica-oruđe očekuje prijetnje uznemirenih građana kojima se nešto s neuronima dogodilo. Ne znam više što! Ma nije ona ništa kriva – sve za znanost!
|
|
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI
TEATAR ULYSSES
ISTRAPEDIA
PULA INFO
I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.
Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.
Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)
|
|